28.12.06

Animal Planet

cherrycat
sunshine frida


Sunčica, Višnja, Macan, Frida i Dobrila

8.12.06

Pred kraj godine

Trenutni scenario: petak vece, bolesna sam i propustila sam cas italijanskog a mozda i neki solidan kraci izlazak. Napravila sam sebi saunu u sobi i glavi uz pomoc kvarcne grejalice i kuvanog vina. Konacno pisem nesto novo na blogu. Priznajem da sam skoro zaboravila kako je to pisati nekome a nikome. Kao da pricam sama sa sobom, vodim monologe, a neko ipak cita. Mnogi zapravo :) Nedostaje mi to. Ne citanje nego pisanje.

Ponovo imam nekoliko draftova. Na razne teme. A opet ni o cemu.

Pisacu o godini veceras. Ovoj sto joj se blizi kraj. Prosle godine sam pisala review u januaru, mislim da sad mogu da o prethodnoj godini pisem pre pocetka sledece.

Na pocetku godine sam imala neku ideju da je ova godina prava za cetiri stvari - cetiri cilja: da kupim auto, da se zaposlim, da putujem i da se zaljubim. Odmah da napomenem da su se mnoge stvari promenile - ja sam se promenila, moj svakodnevni zivot je dosta drugaciji od prethodnih godinu - dve, recimo. Imam drugacije navike, obaveze, ideje, razmisljanja, stavove, ponasanje. Ne treniram, ne izlazim, manje pijem (sto i nije tako lose), ali se losije hranim.

Da se vratim na ciljeve. Najmanje od svega sam ocekivala ono sto se prvo ostvarilo. A to je moj autic. O "njemu" valja pisati posebno i nasiroko. Osim sto sam u njega zaljubljena, kupovina je bila jedan neobican dogadjaj (znate one spletove slucajnosti kada sve ispadne predobro ali ipak i previse spooky).

Posao je naisao posle mega potrage i prepreka, nesuglasica i raznih cudnih susreta i iskustava. Priznajem da sam iz svega toga izvukla dosta "nadogradnje" u glavi a na kraju je posao sam mene dozvao i kad se sve sabere i oduzme njime sam zadovoljna.

Muskarci - jos jedna potpuna suprotnost od prosle godine. Osim sto se nije dogodilo da se "navucem" na nekoga, umanjio se i broj poznanstava, susreta, dogadjaja (da ne detaljisem - nekome mozda postane neprijatno). Mislim da sam mozda postala malo hladnija prema ljudima uopste.

Dva od cetiri, nije lose, ja sam zadovoljna. Kada se dodaju jos neki neplanirani i neocekivani uspesi i dobri dogadjaji (naravno sve sa povodom - nista nije palo sa neba), a ima ih, ne smem ni da ne budem pozitivna. Mada, ako se uzme da sam uceci italijanski dosta proputovala u glavi, i da sam i sad zaljubljena u svoj auto kao prvog dana kada sam ga ugledala :)), mogla bih reci i da sam full ispunila svoje ideje ove godine. Ostaje mi samo da smislim gde cu i sa kime provesti tridesetprvi :)

Laku noc

27.11.06

Konkurs :)

DO-ING d.o.o.

Firma DO-ING d.o.o. renomirani je uvoznik i distributer sledećih dermokozmetičkih brandova: Darphin, Talika, Guam, Nature`s, Exfoliac, Blistex, Le Petit Prince, BioKap, BiosLine, Comptoir Sud Pacifique, Fermes de Marie, Cinq Mondes, koje se pretežno distribuiraju kroz farmaceutski kanal prodaje.

Za potrebe podrške razvoja poslovanja, potreban nam je sposoban

POSLOVNI SEKRETAR
za rad u zahtevnom poslovnom okruženju

Uslovi:

* iskustvo na sličnim poslovima,
* odlično poznavanje funkcionisanja preduzeća,
* poznavanje engleskog jezika,
* poznavanje MS OFFICE PAKETA,
* prednosti: fleksibilnost, elokventnost, dobre komunikativne sposobnosti, spremnost na zahtevan rad, negovan izgled, ... Atraktivno nagrađivanje prema rezultatima rada, mogućnost napredovanja, rad u zahtevnom, ali ugodnom okruženju, ... , samo su deo pogodnosti koje ova radna mesta nude.

CV sa prijavom (obavezna fotografija u boji) u kojoj ćete navesti šta ste spremni da pružite i šta očekujete od radnog mesta za koji aplicirate (radno vreme, zarada, itd ...), pošaljite na adresu:

DO-ING d.o.o.,
Braće Jugovića 2a, 11000 BEOGRAD,
ili na e-mail: konkursdoing_12630

Konkurs je otvoren do 27.11.2006. godine.



Preuzela sa Infostuda

3.11.06

Kad me nece nece me...

Krajcovali su mi platu a ni emagazin mi nije stigao. Pisala sam odeljenju za pretplatu, pisala sam uredniku, oni ni da se oglase. Malo mirise na ono tradicionalno srbijanski: ignore do sledece pretplate, zar ne. Gistro savremeno poslovanje. A mozda bi trebalo onako tradicionalno i ja da se okacim na telefon i da ih uzjasem ili da se pojavim na vratima. Sto bi neki rekli "bez kucanja" :). Ne kazem da su oni krivi, verovatno su poslali, mozda je posta zagubila, mozda je postar odlucio da procita, mada ne vidim sta je problem slati posiljke preporuceno, pa da mora na potpis da se isporuci umesto u sanduce. Samo ocekujem odgovor... Previse.

A sto se tice plate, nije ni do plate nego do nekih internih dogovora i nagovaranja. Ali ne bih da ovde pisem o poslu. Ispalo je za prvih mesec dana kilo gluposti. Vala nisam znala da sam ovoliko zelena i naivna :).

Da ne bi bilo samo negativnih iskustava, upoznala sam Dusicu. Iznenadjuje jednostavnoscu. Izmedju ostalog. Dosla je iz Panceva samo da bi popila kafu sa nama. Dogovor je pao u svega tri SMS poruke. Sada mi sluzi kao primer onima kojima treba 5 dana unapred uruciti poziv za vidjanje, da bi mogli da ga razmotre i par puta dobace koju primedbu.

27.10.06

Da li je mozda Tvoja omiljena profesorica krava?

Divan dan, ali ne danas vec u utorak. Posto radim subotama, izakcijala sam da utorkom budem free, ako nije neophodno da dolazim. Ove nedelje je bio moj prvi free utorak. Provela sam ga sama sa sobom. Oh, pardon, i sa svojim dragim (autom). Krstarili smo gradom, jedva se suzdrzali da ne zapalimo ka Novom Sadu, ili cak i dalje. Obisli nekoliko gradskih lokacija. Vreme je bilo kako treba, guzva katastrofalna, ali ne marimo. Stigla sam da se okupam, rucam i odem odmorna i sveza na italijanski bez ikakve zurbe, jos i da popijem pre toga kafu u bastici nekog kafica na kosancicevom vencu.

Sreda me je zato sustigla, radilo se od 9 do 18h bez pauze, a onda je ispalo da moram sa koleginicom to vece da zavrsim projekat za neke profesorice. Iz ofisa sam izasla u 21:30, luda ko krava, zamucenih ociju, uma, nesigurnog hoda i drzanja (malo poetike :o) ). Ispred sam srela gladnog kera i kupila mu klopu u lokalnoj pekarici. Ionako nije bilo autobusa jedno 10 - 15 minuta. Posao smo ipak zavrsile po dogovoru. Ostalo nije bitno.

Cetvrtak opet, od 9 do 18, doduse sporijim tempom i sa kracim pauzama. Negde oko 17, na pauzici zasednem sa koleginicom i saznam da smo ispusile (nema boljeg izraza) za taj prodzekt sto smo radile posto su drage koleginice_gospodjice_profesorice odlucile da dogovor ne vazi, tj da vazi onaj deo oko toga "mi vama radimo" ali ne i onaj "vi nama platite", pa su se napravile lude (ili su nas napravile ludim) i koleginici namenile polovinu ugovorene sume a mene potpuno zbrisale sa liste za placanje. Zakljucak: dogovor je da se rusi, a profesorice su krave :)

Inace ovo je moj prvi post sa posla (danas sam sebi dala za pravo da krivudam). Mozda cak i prvi post od kako radim :).

2.10.06

Hvalim se!

Sa E-trgovina.co.yu: "Šta su blogovi, zbog čega su stekli toliku popularnost i da li moguća poslovna primena bloga? Tekstove o ovoj temi počinjemo odličnim radom koji je objavljen na E-trgovina 2006 ..."

A sad klik ovde.

Obavestila Dragana (zvacemo je obavestajac) :)

8.9.06

Blog jos jednom u dnevnoj stampi

Uz jedan ovakav podnaslov: "Растућа популарност блоговања доноси нова искушења класичном новинарству"

Poenta, tacnije povod teksta mi je nebitan, neki glupi skandal... Ovo je za one koji ne vide stvari dalje od svog nosa, i koji i dalje misle da je blog samo necija ekscentricna skrabotina.

"Блоговање је, наиме, постало нови медиј и раст популарности ове врсте комуникације изазван је незадовољством многих класичним новинарским производима. У својим реакцијама, читаоци-блогери износе критике на рачун новинара, указују на чињенице које су они намерно или из других разлога изоставили, или су их уредници цензурисали. У блоговима се, затим, могу наћи информације које никад не би биле објављене у штампи или електронским медијима. Типичан пример за то је недавно обелодањивање чињенице да је музичка продукција чувеног „Сонија” у своје музичке дискове тајно уградила програм који је шпијунирао компјутере корисника (да би спречио неовлашћено копирање) – у блогу једног експерта, после чега је компанија била принуђена да се јавно извини и, наравно, прекине ову праксу."

i jos jedna informacijica:
"У Америци, на пример, од 80 од 100 највећих листова на својим интернет издањима нуди блогове својих репортера које читаоци коментаришу."



Izvor/Ceo tekst: danasnja Politika

7.9.06

E kao...

Sve oko mene (nas) je sa prefiksom E, moja struka, okruzenje, svakodnevica... Sve je elektro, elektronski, E-nesto, E-svasta... elektronsko poslovanje, elektronsko placanje, e-banking, e-magazin, (jedini magazin koji i dalje citam u papirnom izdanju), e-books, e-communities, E-trgovina ;), cak je i E.T. (iako nema veze sa "elektro" ali setih se i toga) snimljen godine kada sam se ja rodila (1982). Kad na to dodam digitalno i sajber i jos ohoho vezanih pojmova koje sad imam na umu mogla bih citav ejbisidi da svedem samo na "savremene" pojmove. I sve je to sasvim super, da ne pomisli neko da je ovo kritika modernog doba.
Priznajem da prva stvar na E koju sam zelela da opisem nije nista u elektro maniru vec je to jedna moja strast zvana Enterijer. Zasto strast? Ja sam istinski zaljubljena u enterijere, u (zatvorene) prostore, namestaj. Pri cemu "zaljubljena" nije nista figurativno vec pravo osecanje uzbudjenja, uz sirenje zenica, cerenje do ushiju, znojenje dlanova prilikom prisustva ili vidjenja neke fine prostorije ili komada namestaja ili neke prakticne upotrebe zivotnog ili radnog ili bilo kakvog drugog (zatvorenog) prostora. Priznacu da imam i jednu "falinku" (nekolicina ljudi je u to upucena i zapravo su to smatrali jako sarmantnim) u smislu da skoro svaki put kada se nadjem u novoj prostoriji ja se zamisljam u njoj, svoj zivot, boravak, svoje uredjenje, gledam sta mi se dopada i sta bih promenila i sta preuredila ili kako bih od postojeceg napravila nesto po svom ukusu, ili cak kako bih potpuno uredila taj prostor od nule. Onda sve to isto ali u skladu sa osobom koja tu zivi/radi/stagod... A sve to tako naivno, skoro detinje zaludjeno posto svakako nemam nikakvog obrazovanja iz te oblasti. Poenta je da volim prostorije sa smislom. Ne prihvatam "daj sta das", "tu se samo prenoci" i slicne izgovore. Valjda zato sto smatram neophodnim da ljudi u sve sto rade unesu sebe, pa je logicno to raditi i sa ambijentom u kome smo. Svaki prostor zasluzuje paznju, svaki covek zasluzuje prostor na/u kome je radjeno. Moram li da napominjem da se davim i ludim nad casopisima o arhitekturi i enterijeru, katalozima namestaja i sl.? :D

5.9.06

Pomalo razocarana

Setih se jos sinoc, ili je to bilo jutros (danasnji dan mi je izuzetno dugacak s obzirom da sam jutros ustala u osam) jednog teksta koji je visio na mom prvom sajtu tamo negde dvehiljadeineke godine (prve rekla bih). Interesantno bi mi bilo da ga prebacim ovde s obzirom da blog citaju ljudi koji me znaju 2-3 godine najvise, ako me uopste i znaju :). Pisala ga je moja drugarica Natasa koja me zna, pa svega od 1. septembra 1989. godine :)(jedan sajberpoznanik mi nedavno tugaljivo izjavljuje "ja nikada nisam imao nekoga kao ti Natasu"), i mislim da bi mu (tekstu a ne sajberpoznaniku) bas bilo mesto u ovom mom dnevnicicu. Ne vredi prepricavati... Pretrazila sam ceo komp i bice da sam u nekim blesavim naletima velikog HDD spremanja taj sajt izbrisala. Na netu ga takodje nema. Malo mi je down zbog toga, webarchive mi ne pomaze. Za utehu, i skretanje misli, posveticu se malo otkrivanju nekih novih blogova s obzirom da dugo nista novo nisam ubacila u svoj feedreader i bookmarks.

"Devizeeuroosamdesetpet"

Danas u blizini Bajlonove pijace, a verujem i na drugim pijacnim i ostalim prometnim narodskim mestima u gradu.

20.8.06

Himna naše ženske disko družine

I come home in the morning light,
My mother says "When you gonna live your life right?"
Oh,mother,dear,
We're not the fortunate ones,
And girls,
They wanna have fu-un.
Oh,girls,
Just wanna have fun.

The phone rings in the middle of the night,
My father yells "What you gonna do with your life?"
Oh,daddy,dear,
You know you're still number one,
But girls,
They wanna have fu-un,
Oh,girls,just wanna have
That's all they really want.....
Some fun....

When the working day is done,
Oh,girls,
They wanna have fu-un,
Oh,girls,
Just wanna have fun....

Girls,
They want,
Wanna have fun.
Girls,
Wanna have

Some boys take a beautiful girl,
And hide her away from the rest of the world.
I wanna be the one to walk in the sun.
Oh,girls,
They wanna have fu-un.
Oh,girls,
Just wanna have
That's all they really want.....
Some fun....

10.8.06

HIT!

02. Thievery Corporation feat. Emiliana Torrini - [Erotic Lounge Deluxe Edition CD1: Soft And Lazy #02] Until The Morning

I keep on fear, keep on loathing
Nothing brings it on I keep on falling
Decide what it is I can not find
It's subsides what you make it
Never feel like you're gonna break it
It's gonna be alright alright
Sleep until the morning comes
The sun will warm your soul
Sleep until the morning comes for you
Til the morning it's alright
I can walk into the sunlight, into the day, into the day, to the day
I feel it falling, nothing comes to my mind
Bring it on in a different tide
I feel alright, alright
I feel strong, i feel rigid
It's nothing to do with the vision
Oh feels so right, so right
Sleep on tight, sleep on tight
Sleep until the sunlight
Sleep until sunlight
Sleep on tight
Sleep on tight
Sleep on tight
Sleep on tight, til the sunlight
Sleep on tight, til the sunlight burns you happy
Til the sunlight burns you happy, till the sunlight burns a happy whole in
Your heart,
In your heart
In your heart...

1.7.06

Dugo ocekivano D

Znam, kreten sam, toliko toga mogu da pisem. I hocu, htela bih. I nemojte vise da me pljujete pliz. Najvise pisem onda kada imam najvise obaveza - sto vise radim vise mi se radi i uvek bih jos. Nije problem u tome sto ne pisem blog, vec je to samo jedan primer banalnih stvari kojima bih mogla ohoho da se pozabavim ali ih ipak radije uglavljujem onda kada je to najnepotrebnije. I treba tako, razbiti ozbiljne stvari razbibrigom. Ajde da predjem na stvar, D stvar (iako mi trenutno vise lezi slovo i - Insomnija). Dakle D.I.S.C.O. Kao muzika, fenomen, kult. Moda, sarenilo. Zapravo radi se o citavim osamdesetim. Godine ludosti, smeha, srece, velikih bumova!!! Filmovi, automobili, tehnika. Puno otkrovenja, opstanaka, nastanaka, vrhova, prevrata. Sloboda, sjaj, opustenost. Kic je okej. Shiny... Disko kugla, disko rolsue na koje otkidam.

21.6.06

iz razgovora o vizama...

[01:07] jack: lakse je izaci iz CZ nego iz srbije

6.6.06

Nove blogerice

moje drugaričice Nataša i Missy su započele svoje dnevničiće ovih dana. podržite ih kako bi i one pisale nešto lepo :)

29.5.06

C kao Cvet Artičoke (kad već nisam stavila pod A)

Ionako me preèesto pitaju šta je artičoka i zašto koristim taj pseudonim . E pa nekada davno, tačnije u osnovnoj školi bejah verovatno jedina Ksenija u školi i kraju. Negde oko početka puberteta smo se glupirali i sprejali zidove škole i za tu priliku smo morali smo da smislimo neke nadimke kako bi bili misteriozan gang. Ja sam tako stajala sa crvenim autolakom i razmišljala sta da nasprejam i napisala sam Sreda (jel, kakve sad to veze ima sa artičokom). Puno godina kasnije kada sam prvi put sela na net i počela da otvaram naloge i postajem član raznih community-ja predstavljala sam se kao Sreda, što je bilo dovoljno zgodno za predstavljanje, pamčenje i dozivanje, tj imenovanje. I dan danas neki prijatelji me zovu Sreda ("gde si sredo brate" - prepoznajte se :))). (sad se setih B kao Beograd i B-lokova tacnije blokovaca a.k.a. frajera iz blokova...). Kako sam bila zadivljena cvetom artičoke ubrzo sam paralelno sa Sredom krenula da koristim i nadimak artichoka - povrće koje je egzoticno, vizuelno lepo, počinje sa art (prvobitna verzija je bila ARTichoka, tad sam ocigledno bila više artistic), totalno zdravo i finog ukusa... Bilo mi je maštovitije, smislenije, slikovitije i zrelije (ipak sad imam 10 dina više nego kad sam izmislila Sredu) tako da sam zadržala i uglavnom se potpuno orijentisala na taj pseudonim.

Finally, ko je rucno cistio ovu povrcku zna koliko je tesko i koliko vestine treba da bi se doslo do srca articoke ;)

11.5.06

Moj EjBiSiDi

A kao.... Auto :)

Jedna od mojih skrivenih strasti... volim kola. Ne onako popaljeno, kao "vidi zver" - samo da je novo skupo i da ima gomile KS, vec nekako volim voznju i pronalazim hedonizam u tome. Valjda me je tata navukao tako sto smo stalno putovali i negde isli kolima dok sam bila dete i hiljade i hiljade kilometara smo proveli po raznim (auto)putevima i uvek sam uzivala u tome - u voznji, u odlazenju negde daleko ili blizu, u gledanju kola i pogadjanju proizvodjaca i modela, kamiona, pejzaza, u piskenju pored puta, odmorima na benzinskim pumpama - au kako volim benzinske pumpe, cekanjima na granici, freeshopovima naravno... Pa samim tim imam neki svoj prisup autoindustriji i neki automobili su mi drazi od nekih drugih iako ni za jedan auto ne mogu da kazem da ne valja. Mada najmanje volim nemacka kola :)). Tipa MB. Doduse Opeli su prakticni, pomalo me sramota da priznam da me poneki BMW impresionira :). Sve u svemu sklonija sam Shvedama, Francuskim automobilima ili cak Italijanskim za koje mnogi kazu da su kante da se kvare i slicno. Pa onda kao "zensko si sta ti znas o kolima". O da, ja ipak volim Italijane. Mislim daj, nije bas da oni ne znaju sta rade. Da ne zalazim sada u dublju problematiku oko toga, ne bih mogla da se odlucim koji mi je omiljeni auto na svetu ali se nadam jednog dana da cu biti ponosna vlasnica nekog SAAB-a, na primer neki 900 (nek mi neko kaze kako nemaju pojma o dizajnu - aman, samo pogle slicku... o pouzdanosti, bezbednosti, kvalitetu i voznji u istom svakako ne vredi diskutovati...).


B kaaaaaaaaaaao (uf ovo je tesko) - ne, necu pisati o blogu; dakle B kao Brod

Moj trenutni favorit za provod u gradu :). 29. novembra, po novom Bul. Despota Stefana, neki broj, dvadesetak metara ispod Orla. Ficka od strane gazde Duje, najboljeg domacina beogradskih kafana za omladinu. Doduse, pored mene i mojih prijateljica omladina se ipak svodi na neku stariju omladinu. Mislim oni stariji sto se provode kao mi mladi :). Eto bas pre par veceri sa mnom je plesao neki "momcic" od nekih pedesetak i kusur :) uz swing live (khm da, da swing kao muzika). Inace jedina kafana koja sto je praznija to se bolje provodimo. Pa tako cesto oko 4-5 ostane <10 sa sve sankerima i konobarom uz najludje zezanje. I tako dok nas Duja ne rastera kucama :). Dosta o B(rodu) - zapravo i nije bilo tako tesko...

Hm, htedoh raspaliti i C sad, ali nesto grmi i trepce sijalica, a meni je izrabljena baterija UPS-a...

28.4.06

Pre dve godine u ovo vreme...

Mali retrospektivni (i respektivni?!?) kolaž... Hvar, Split, Trogir, Šolta.
Slike na žalost loše zbog nezgoda sa fotoaparatom ali sam se trudila da ipak sve ostane zabeleženo. I naravno da bih sada (uostalom bilo kada) rado bila tamo.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

15.4.06

Rad sa E-trgovine (konacno...)

klikni ovde

p.s. stajace samo par dana...


odstajalo...

10.4.06

Kljucne reci

Analiziram statistike i sakom i kapom dolazite sa Planetoida ili iz bookmarks/favorites ili ukucavajem adrese bloga. Gledajuci kljucne reci (a po popularnosti pretrazivaca najzastupljeniji je google, a zatim pogodak, msn i yahoo) ovih dana na prvom mestu su: pokloni, rodjendani, ideje za poklone, brufen, ginko, kafa, zatim: trigliceridi, jetra i trigliceridi, diplomski, zanimacija, igramo.se (trazeci verovatno igrajmo.se i cuvenu igru clovek ne jezi se), dvehiljadepeta (bukvalno ovako ukucano) i napalila se (ono sto mi je bilo najsmesnije je sto sam otisla na google i videla se na prvoj strani medju rezultatima :) ).

8.4.06

SMS full of compliments

Image Hosted by ImageShack.us

Ako se ne vidi pise "majmunoglava cupava kupusonoga spodobo :)"

7.4.06

E-trgovina 2006.

Završila se E-trgovina 2006 na Paliću, na koju na žalost nisam otišla. Išla sam prethodne dve godine, dok je sve još uvek bilo prilično underground. Koliko se meni čini ove godine se manifestacija nekako preporodila i postala interesantnija i popularnija masama. Između ostalog, na jednom nedavnom job intervjuu Gospodin Direktor Marketinga gleda moj CV i pita nešto u vezi Simpozijuma (poslodavcima je uvek to interesantno i uvek me nešto pitaju povodom toga) i dodaje "E to je ono što se ovih dana održava". U svakom slučaju, definitivno mnogo više ljudi koje sam želela da sretnem, i mnogo više predavanja koja sam želela da odslušam. Što ne znači da je prethodnih godina bilo nepoučno i neinteresantno - daleko od toga :)).
Sem toga, želela sam da prezentujem svoj rad koji sam uredno prijavila i pripremila. No, u poslednjem trenutku put je otpao iz million isprepletanih razloga, tako da od E-trgovine 2006 za mene ostaju samo prepričavanja i fotke. Koga interesuje sam će naći diskusije i tekstove na temu, kao i slike. Ko je bio ne sumnjam da se dobro proveo i da će doći sledeće godine. Možda postavim svoj rad negde za download ili još bolje ako nekog interesuje neka me kontaktira...

1. april - jeste li prevarili nekoga?

Čini mi se da su ljudi sve manje raspoloženi za prvoaprilske šale. U stvari previše su ravnodušni i flegmatični - ne možeš ih nikako uzdrmati. Tridesetprvog uveče smo Nataša i ja izašle out. Kako sam slučajno napomenula da je prošla ponoć, i da je prošao mart, na ideju prvog aprila smo se zlokobno iskezile i odmah smislile gomilu pakosti. Pošto smo nekoliko minuta pre toga naručile piće nije nam bilo teško da smislimo priču u trenutku kad smo ugledale konobaricu kako nam prinosi naša piva. Riba spušta čaše na sto i kaže "dvestasedamdeset". Nataša: "Ali znaš, mi nemamo da ti platimo". Gledamo se nas tri jedno 30 sekundi. I gledamo. I ja i Nataša se tu smorimo izvadimo joj keš i kao "E pazi samo da znas da je prvi april neko može da te zezne". Malo nas je smorila, mislile smo da je izvozamo, da odreaguje, da se razvije priča, no ništa. Istog sekunda smo smislile sledeću akciju.
Prilazimo Keti i pitamo je kako je i šta radi. Onda joj napomenemo da se kao konobarica raspitivala za nju. "Pa pitala da li te znamo i tako to...". Keti kao malo zbunjena, osmehnula se, ali uglavnom iskulirana. Komentar: "Pa dobro, eto, sad imam o čemu da razmišljam"...
Vadim telefon i šaljem Milici poruku: "Dođi u grad, Nataša je upala u neki šaht. Ne znam šta da radim. Pojele smo neke eside,". Pojavljuje se Đole. Sine mi ideja, kažem Nataši da me isprati, Đole prilazi i pozdravlja se, predstavljam Natašu "Znaš moju devojku Natašu", on joj pruža ruku "Ćao, da, znam tvoju devojku Natašu". Nastavlja priču o nekom našem drugaru i tako dalje...
Kada smo krenule kući zvala nas je Milica. "Šta si mi bre to napisala, jel se stvarno to desilo". Ja zbunjena onako nešto odugovlačim. "Ma Milice prvi april je"... "AAaaaaaaaaaa ti nisi normalna, GLUPAČO!!!!!!" Onda je iskoristila našu foru i celo veče ljudima iz društva slala poruke kako je neko od njih upao u šaht i izlomio se :)). Zlo heheh

29.3.06

Igramo se

Sta rade zaposlen+nezaposlen u Srbiji? Gaja i ja smo se malo zaigrali ovde. Bas smo mastoviti. Pusa Gajoooo

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

21.3.06

Anegdota

Moj omiljeni odlomak iz memoara jednog poznanika, naravno uz njegovo odobrenje (u izvornom obliku - bez pravopisnih ispravki)...

"...Jednom divnom prilikom sam bio u Mokrinu u svatovima sto je opet logicno da sam se nacevcio kao najmatoriji smuk.To i nije nista novo za meine bilo ali je bilo novo sta sam uradio u tom blazenom trecem agregatnom stanju.Spavao sam tj. bilo je planirano da spavam kod Bate Dzokera cija je kuca bila na pola pljuvanja i jedno trezveno pisanje od Doma Kulture u kojem je bilo veselja da bih ja sad me ne pitajte zasto negde ranom zorom ustao obuko se i otisao bukvalno na kraj sela kod drugara u kucu lepo se skinuo i lego mu pored zene u krevet.Jadna seka je bila tu noc tako bolesna i imala je temperaturu da nije ni primetila koji je kreten lego od nas dvojice pored nje, ionako smo isto bazdili na alkohol tako da razlike neke drasticne nije ni bilo.Lepo ja legoh tako blazeno i zaspah kao bebica.U neko zlo doba sam video samo njusku od drugara koji me onako mamurnog pita a sta ces ti u mom krevetu i pored moje zene?Reko jebi se tamo pijani sta lupetas kakav tvoj krevet i tvoja zena?Zar ne vidis da sam u mom krevetu kod Bate i da sam polupijan jos.Reko idi zajebav drugog lako je sad kada sam labav na nogama i jeziku da bih iduce sekunde ugledao nesto duzu plavu kosicu i upitan pogled njegove zene koja je bila lezala pored meine i jos ko zu kurac bila me zagrlila.Narednih par trenutaka smo svi troje sedeli u sobi i gledali se ko da smo videli marsovca koji bere tresnje i nista nam nije bilo jasno.Reko jebote grom vidi stvarno sranja odkud meine ovde.Reko sam daj onda neki drugi krevet da legnem manta mi se a on rece ma ko ga jebe ode on u drugu sobu a ja da nastavim.Oko dva popodne kada sam se na jedvite jade podigao onako sanjiv i krmeljiv sam uspeo da se dogegam do Bate Dzokera kuci na rucak da bi me vec svi docekali sa osmehom i titulom brakolomca.Dupe su mi svi pomerili i svaki put kada se odlucim i najavim da cu doci u Mokrin Burazer nazove kod tog drugara i kaze mu da mu zena presvuce posteljinu da cu im moguce je navratiti tu noc u goste..."

16.3.06

I stvarno sam se zaprepastila sinoć kada sam shvatila da skoro dva meseca nisam ništa pisala. Onda sam krenula da prebiram po glavi šta se to dešavalo i kako sam upala u tako neku crnu rupu. Da se razumemo, ne smatram svoj blog nekim spektakularnim štivom, niti sentimentalnim dnevnikom svoje mladosti, ali povremeno piskaranje me nekako drži zdravom u glavi, šta god da napišem nije bitno, bitno je da se zabeležim. I svaki sledeći put kada nešto objavim bacim pogled na prethodni datum.
Osim toga, drugi znaju da sam tu, kad god imam novi sadržaj na blogu oni se jave, mailom, IM porukom, i nešto dobace. Tako nas blog drži. I kad nismo u kontaktu bacimo pogled na blogove i znamo da je sve ok.
Pre nekoliko nedelja sam prvi put iščitala svoj blog od prvog do poslednjeg teksta. Nikada ranije ni jedan unos nisam ni pogledala nakon klika na publish. Stekla sam utisak da sam dosta puta spomenula klabing, žurke, izlaske. I sve to čitam u trenutku kada najmanje izlazim i imam utisak da sam se "smirila". A onda odjednom se javlja prijatelj koji je doputovao u Beograd posle pola godine i naravno da očekuje neke dobre provode. I tako kreće repriza svega na šta me je blog podsetio, a što sam donekle i zaboravila. I tako, Tramvaj, Mamolo, Brod, čak i Plastic za koji svaki put kažem da više neću da posećujem, i svaki put iznova otkrijem zašto mi je tako odvratan. Doduše poslednji put sam upoznala tamo novu drugaricu, srela puno drugara, između ostalih i ribu sa treninga koja je rekla da joj nedostajem i da nema sa kim da sparinguje :). Obećala sam joj da ću se pojaviti čim se malo sredim sama sa sobom. U svakom slučaju ponovo dižem ruke od Plastica. Zašla sam i u NS pre neke dve-tri nedelje. Bio je gospodin Jefferson u Paradizu, mada ja u NS uvek rado idem. Tj uvek rado idem bilo gde van BG :). NS je kul, puno simpatičnih njuškica, i ljubaznih. Iako mi je bilo fino da odem van Beograda, čim sam ušla u Dizo naletela sam na beogradske drugare, a posle toga i drugaricu sa VETŠ i poznanika iz Sombora... Sve u svemu razne neočekivane ljude dok sam se tražila po klubu sa poznanikom iz NS sa kojim se na kraju nisam ni susrela :). Osim što sam iz Beograda krenula u vreme kada je trebalo da stignem u NS (voz kasnio u poslasku sat i pol), i što smo se u povratku vraćali oračkim hrkovozom bilo je dosta dobro. E tako sam propustila Fest, htela sam da gledam neki japansko-koreanski film koji se davao baš kad sam bila u NS. Zato sam posle overila u Kinoteci neke češke stare filmove.
Kad već pišem o kulturi setih se i predstave koju sam nedavno gledala u Bitefu. Fake Porno, u režiji Jelene Bogavac. Ne bih da pljujem ni po čijem radu i stvaranju, ali par dana posle toga sam se pitala gde su nestali talenti. Tamo negde za vreme bombardovanja sam počela da posećujem jednu glumačku radionicu i narednih nekoliko godina sam se družila sa ljudima koji su imali nameru da se bave pozorištem. Bilo je tu interesantnih faca, talentovanih, ambicioznih, maštovitih, energičnih, punih svakakvih spektakularnih ideja, očekivala sam mnogo više od domaće mlade pozorišne scene i pitam se gde su svi ti ljudi i energija i sve ono što sam od te generacije sa pravom očekivala.

Draft

Milion puta započnem sa pisanjem i već su mi se nagomilali drafts. Dogode se 2-3-4 rečenice a onda sve postane besmisleno, prepliću mi se misli, razmišljanja, ljudi, događaji. U glavi mi je bura. Čak sam počela i da sanjam. Ja inače baš ne sanjam (ili se ne sećam snova), ali sad mi se dešava više dana za redom da sanjam.

Recimo jedno veče zvoni mi telefon. Zove me Bojan da mi kaže da me je sanjao - nešto jako ružno, pa zove da proveri da li je sve u redu. Isto ili sledeće veče sanjam da sam u Novom Sadu, sneg je i hladno je, sama sam i treba da se nađem sa nekim. Stiže mi poruka od mame da idem do Bokija i da mu odnesem cigaru. Kao zvao je i zamolio da mi pošalje poruku i da mi to kaže. Zašto niko ne zna da sam ja u NS?

Sledeće veče sanjam da čitam novine i da vidim svog prijatelja Slobu u čitulji. Slika liči na njega, ispod piše neko ime slično njegovom, onda se ja skoncentrišem i slika se izoštri i vidim da je u pitanju neko drugi.

Posle toga sanjam jednog Mladena. Neko vreme smo se družili ali onda je sve to izbledelo, i ja sam počela da ga zaboravljam. U snu smo se dogovorili da se nađemo u vozu, tako je i bilo, ja sam ušla u voz sa drugaricom, on je tu već sedeo sa svojom drugaricom ili devojkom. Sele smo preko puta njih, pričali smo nešto, onda smo drugarica i ja otišle na kraj voza i ostatak puta sam ja gledala ka njima.

Poslednjih dana sam odgledala gomilu filmova. Modigliani, Tri boje plavo/belo/crveno, Very Long Engagement, Čarli i fabrika čokolade, Million $ Baby, Dogville (kako sam se skucala), ponovila Monsters, Red Dragon i Izgubljeni u prevodu... Dobro mi je uz filmove, poslednjih dana ne izlazim pošto sam prethodnih par nedelja to radila neumereno. Snabdela sam se u metrou cedevitom, ananasom i neskafom. Eventualno mi zafali kredit a trafika i pošta su dva minuta od kuće.

Iščitavam Pol Ostera i Paolo Maurensig, borim se sa Klarkom.

I dok ceo savremen svet ima povišen holesterol i trigliceride, meni su trigliceridi ispod granice i doktorka nema pojma šta mi je. A dobro mi je, osim na papiru.

Dakle, da ovo bude još jedan draft ili da spičim publish?

19.1.06

Nastavak price

...ko nije procitao pocetak neka se vrati par zapisa unazad, tacnije na Story intro



proslo je nekoliko dana. kako paketi i poruke nisu ni nagovestavale o kome i cemu se radi, a usled prezaposlenosti, o dogadjaju nije razmisljao i nije mogao da pretpostavi o cemu je zapravo rec. nije ga se ticalo. nije mu izgledalo da to ima ikakve veze sa njim. da je seo i razmisljao o tome verovatno bi mu prvo palo na pamet da je u pitanju neki marketing, glupa reklama za neciju neizivljenu ekscentricnu ideju privlacenja paznje na svoj nazovi biznis. kao i svaki drugi dan trudio se da uradi sto vise. reklo bi se da je vrednica - nikad ne ostavlja nedovrsen posao. u slobodno vreme, par puta nedeljno, vidjao se sa prijateljima. a ukoliko bi bio previse umoran za izlaske, ili ostajao predugo na poslu, sedeo bi do kasno nocu slusajuci muziku i u tome je posebno uzivao.

bilo je rano popodne kada je zavrsio sa poslom. bilo mu je jasno da ima vremena za prijatelja sa kojim se poslednjih dana cuo par puta ali nije stigao da udovolji njegovoj zelji da se nadju. kada ga je pozvao da vidi da li mu odgovara to vece, ovaj mu je odgovorio da ce doci. bilo je pomalo neobicno, posto su se obicno vidjali u gradu. ali po ovoj zimi nije ni cudno sto se ljudima ne izlazi, a mozda je i u stisci sa lovom.

otprilike u dogovoreno vreme zaculo se zvono i krenuo je da otvori vrata ocekivanom gostu. svetlo u hodniku se ugasilo a svetlo iz kuce je zaklanjao svojim telom. ipak, kreatura - silueta bica koje je stajalo na njegovom pragu nije bila ni nalik njegovom visokom prijatelju. nije to cak bila ni silueta muskarca. kada se malo izmakao da propusti svetlost iz stana video je, a uverio se kad je pruzio ruku ka hodniku i upalio svetlo u zgradi, da ispred njega stoji nasmejana devojka koju nije poznavao. tek sto je krenuo da izusti: "izvini pogresila si", ona je nonsalatno prosla pored njega i uputila se ka sobi. zatvorio je ulazna vrata i usao za njom. na sto je spustila flasu vina i rekla mu: "nadam se da imas otvarac. i donesi one dve case sto sam ti poslala"

10.1.06

suma sumarum dvehiljadepet

veselo i haotično uđoh u novu. lud doček, "repriza", i još nekoliko dobrih izlazaka obeležilo je ovih prvih desetak dana nove godine. uglavnom, red je da svedem račune iz prethodne godine. bila je okej, moram priznati, uspešna dosta, iako su me sve moguće euforije preskočile. nekako sve uspehe i lepe stvari držim u svesti, ali emocije sam upropastila, pa je možda vreme da se posvetim svom mentalnom zdravlju.

dvehiljadepeta je počela lošim zdravljem, razbijenom rukom i ključevima od vračarske gajbe od 80kvm sa kejbl netom. s obzirom da je to bio upalosinusni period, od cele te akcije iskoristila sam samo net. svlačila muziku, programčiće etc. ajde kao, nije loše ni to. ah da, bila sam i in love. doduše čak do sredine proleća. i doduše to baš ne bih svrstala u one uspehe. ali barem su tada emocije bile uhuuu.

dvehiljadepeta je bila stravica, što bi rekla milica, devoj(evo je, upravo zove - stalno imamo ove telepatske tripove)čica sa kojom sam počela da se družim tamo negde u aprilu i propartyjala xy puta i uvek se dobro provela. bile smo zajedno na paliću na etrgovini, ludovale za prvi maj od 5 popodne do 5 AM, slušale intrudere u NS, posećivale otvaranja i zatvaranja klubova, divljale na adi, i sve to uz poprilično alkohola. od klaberskih događaja trenutno mi je na umu otvaranje ploče, ponedeljci (a i ostali dani) u mamolu, human league (woooow) na adi huji...

moj rođendan je bio bruka, ali o tome sam pisala jednom prilikom, nakon što sam se oporavila od najgrđeg alkoholisanja u svom životu. divna stvar je što smo taša (moja naj drugarica) i ja tada upoznale divne prijatelje. onako prave i retke primerke ok ljudi.

dvehiljadepeta je godina kada mi se udala prija iz srednje (jedna iz čuvene četvorke - gumica crew) i postala trudna gospođa. taša je proslavila 2 godine sa markom, a jeja dobila klinca. anči se zaljubila u prelepog muzičara i sportistu. ana - sirena je zapalila za usa na godinu dana (a možda i duže - ko zna). sloba se vratio iz dubaija i kupio astru. ivana se takođe udala i preselila u ns. i nikola se zaljubio. našao neku blesavu devojčicu koja živi preko daleko.

dvehiljadepete sam položila vožnju - iz prvog puta, i bila hvaljena i obožavana od strane instruktora kao "pametno dete" (čuj dete) i "dobar vozač - najbolja od svih ovih muškaraca". negde tamo u junu-julu sam konačno dala mreže posle godinu dana polaganja (jedini ispit koji sam polagala više od dva puta). negde pred kraj godine (30. novembar) pala je i diploma i postala sam inženjer(ka) - nakon 3 promenjene teme i onoliko raznoraznih cimanja. bilo je uspešno i ishvaljeno. kad sam već kod studentskih tema, ana je dala uslov a nataša postala apsolvent.

jedan pirsing i jedan tatu takođe svrstavam u neke lične uspehe. a zanemariću to što sam tamo negde u maju/junu dobila brohhitis a u avgustu anginu pa sam bila bodena.

žao mi je što ne mogu da se setim svega i što ću puno stvari tek zaboraviti, no hvala b(l)ogu pa će ovaj tekst da ostane kao podsetnik (valjda ste do sad shvatili da ovaj zapis verovatno nikome ne znači osim meni samoj)

naravno da nije sve bilo cveće... ali o tome ne razmišljam pa i ne pišem. uostalom moj mozak funkcioniše tako da ružne stvari zaboravlja, ili se samo pravi. puno stvari se promenilo (od) kada je poginuo bojan. jedan od onih događaja kada ti presedne čitavo čovečanstvo.

sledeće godine u ovo vreme bih mogla da pišem kako sam dvehiljadešeste dosta radila, kupila auto i putovala na neka lepa mesta. nekoliko prijatelja i poznanika je moju diplomu dočekalo sa komentarom "e sad još da se udaš", pa u slučaju da se desi nešto slično smatraću to produktom nečije kletve :) pošto je privremena neuračunljivost već kliše

5.1.06

jesmo li iz istog crtaća?

You scored as The Beast. Your alter ego is The Beast! But that is only a name... you are kind hearted and sweet, people just misunderstand you.

The Beast

69%

Snow White

50%

Sleeping Beauty

50%

Pinocchio

50%

Cruella De Ville

50%

Donald Duck

44%

Peter Pan

44%

Goofy

44%

Cinderella

31%

Ariel

31%

Which Disney Character is your Alter Ego?
created with QuizFarm.com