29.3.06

Igramo se

Sta rade zaposlen+nezaposlen u Srbiji? Gaja i ja smo se malo zaigrali ovde. Bas smo mastoviti. Pusa Gajoooo

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

21.3.06

Anegdota

Moj omiljeni odlomak iz memoara jednog poznanika, naravno uz njegovo odobrenje (u izvornom obliku - bez pravopisnih ispravki)...

"...Jednom divnom prilikom sam bio u Mokrinu u svatovima sto je opet logicno da sam se nacevcio kao najmatoriji smuk.To i nije nista novo za meine bilo ali je bilo novo sta sam uradio u tom blazenom trecem agregatnom stanju.Spavao sam tj. bilo je planirano da spavam kod Bate Dzokera cija je kuca bila na pola pljuvanja i jedno trezveno pisanje od Doma Kulture u kojem je bilo veselja da bih ja sad me ne pitajte zasto negde ranom zorom ustao obuko se i otisao bukvalno na kraj sela kod drugara u kucu lepo se skinuo i lego mu pored zene u krevet.Jadna seka je bila tu noc tako bolesna i imala je temperaturu da nije ni primetila koji je kreten lego od nas dvojice pored nje, ionako smo isto bazdili na alkohol tako da razlike neke drasticne nije ni bilo.Lepo ja legoh tako blazeno i zaspah kao bebica.U neko zlo doba sam video samo njusku od drugara koji me onako mamurnog pita a sta ces ti u mom krevetu i pored moje zene?Reko jebi se tamo pijani sta lupetas kakav tvoj krevet i tvoja zena?Zar ne vidis da sam u mom krevetu kod Bate i da sam polupijan jos.Reko idi zajebav drugog lako je sad kada sam labav na nogama i jeziku da bih iduce sekunde ugledao nesto duzu plavu kosicu i upitan pogled njegove zene koja je bila lezala pored meine i jos ko zu kurac bila me zagrlila.Narednih par trenutaka smo svi troje sedeli u sobi i gledali se ko da smo videli marsovca koji bere tresnje i nista nam nije bilo jasno.Reko jebote grom vidi stvarno sranja odkud meine ovde.Reko sam daj onda neki drugi krevet da legnem manta mi se a on rece ma ko ga jebe ode on u drugu sobu a ja da nastavim.Oko dva popodne kada sam se na jedvite jade podigao onako sanjiv i krmeljiv sam uspeo da se dogegam do Bate Dzokera kuci na rucak da bi me vec svi docekali sa osmehom i titulom brakolomca.Dupe su mi svi pomerili i svaki put kada se odlucim i najavim da cu doci u Mokrin Burazer nazove kod tog drugara i kaze mu da mu zena presvuce posteljinu da cu im moguce je navratiti tu noc u goste..."

16.3.06

I stvarno sam se zaprepastila sinoć kada sam shvatila da skoro dva meseca nisam ništa pisala. Onda sam krenula da prebiram po glavi šta se to dešavalo i kako sam upala u tako neku crnu rupu. Da se razumemo, ne smatram svoj blog nekim spektakularnim štivom, niti sentimentalnim dnevnikom svoje mladosti, ali povremeno piskaranje me nekako drži zdravom u glavi, šta god da napišem nije bitno, bitno je da se zabeležim. I svaki sledeći put kada nešto objavim bacim pogled na prethodni datum.
Osim toga, drugi znaju da sam tu, kad god imam novi sadržaj na blogu oni se jave, mailom, IM porukom, i nešto dobace. Tako nas blog drži. I kad nismo u kontaktu bacimo pogled na blogove i znamo da je sve ok.
Pre nekoliko nedelja sam prvi put iščitala svoj blog od prvog do poslednjeg teksta. Nikada ranije ni jedan unos nisam ni pogledala nakon klika na publish. Stekla sam utisak da sam dosta puta spomenula klabing, žurke, izlaske. I sve to čitam u trenutku kada najmanje izlazim i imam utisak da sam se "smirila". A onda odjednom se javlja prijatelj koji je doputovao u Beograd posle pola godine i naravno da očekuje neke dobre provode. I tako kreće repriza svega na šta me je blog podsetio, a što sam donekle i zaboravila. I tako, Tramvaj, Mamolo, Brod, čak i Plastic za koji svaki put kažem da više neću da posećujem, i svaki put iznova otkrijem zašto mi je tako odvratan. Doduše poslednji put sam upoznala tamo novu drugaricu, srela puno drugara, između ostalih i ribu sa treninga koja je rekla da joj nedostajem i da nema sa kim da sparinguje :). Obećala sam joj da ću se pojaviti čim se malo sredim sama sa sobom. U svakom slučaju ponovo dižem ruke od Plastica. Zašla sam i u NS pre neke dve-tri nedelje. Bio je gospodin Jefferson u Paradizu, mada ja u NS uvek rado idem. Tj uvek rado idem bilo gde van BG :). NS je kul, puno simpatičnih njuškica, i ljubaznih. Iako mi je bilo fino da odem van Beograda, čim sam ušla u Dizo naletela sam na beogradske drugare, a posle toga i drugaricu sa VETŠ i poznanika iz Sombora... Sve u svemu razne neočekivane ljude dok sam se tražila po klubu sa poznanikom iz NS sa kojim se na kraju nisam ni susrela :). Osim što sam iz Beograda krenula u vreme kada je trebalo da stignem u NS (voz kasnio u poslasku sat i pol), i što smo se u povratku vraćali oračkim hrkovozom bilo je dosta dobro. E tako sam propustila Fest, htela sam da gledam neki japansko-koreanski film koji se davao baš kad sam bila u NS. Zato sam posle overila u Kinoteci neke češke stare filmove.
Kad već pišem o kulturi setih se i predstave koju sam nedavno gledala u Bitefu. Fake Porno, u režiji Jelene Bogavac. Ne bih da pljujem ni po čijem radu i stvaranju, ali par dana posle toga sam se pitala gde su nestali talenti. Tamo negde za vreme bombardovanja sam počela da posećujem jednu glumačku radionicu i narednih nekoliko godina sam se družila sa ljudima koji su imali nameru da se bave pozorištem. Bilo je tu interesantnih faca, talentovanih, ambicioznih, maštovitih, energičnih, punih svakakvih spektakularnih ideja, očekivala sam mnogo više od domaće mlade pozorišne scene i pitam se gde su svi ti ljudi i energija i sve ono što sam od te generacije sa pravom očekivala.

Draft

Milion puta započnem sa pisanjem i već su mi se nagomilali drafts. Dogode se 2-3-4 rečenice a onda sve postane besmisleno, prepliću mi se misli, razmišljanja, ljudi, događaji. U glavi mi je bura. Čak sam počela i da sanjam. Ja inače baš ne sanjam (ili se ne sećam snova), ali sad mi se dešava više dana za redom da sanjam.

Recimo jedno veče zvoni mi telefon. Zove me Bojan da mi kaže da me je sanjao - nešto jako ružno, pa zove da proveri da li je sve u redu. Isto ili sledeće veče sanjam da sam u Novom Sadu, sneg je i hladno je, sama sam i treba da se nađem sa nekim. Stiže mi poruka od mame da idem do Bokija i da mu odnesem cigaru. Kao zvao je i zamolio da mi pošalje poruku i da mi to kaže. Zašto niko ne zna da sam ja u NS?

Sledeće veče sanjam da čitam novine i da vidim svog prijatelja Slobu u čitulji. Slika liči na njega, ispod piše neko ime slično njegovom, onda se ja skoncentrišem i slika se izoštri i vidim da je u pitanju neko drugi.

Posle toga sanjam jednog Mladena. Neko vreme smo se družili ali onda je sve to izbledelo, i ja sam počela da ga zaboravljam. U snu smo se dogovorili da se nađemo u vozu, tako je i bilo, ja sam ušla u voz sa drugaricom, on je tu već sedeo sa svojom drugaricom ili devojkom. Sele smo preko puta njih, pričali smo nešto, onda smo drugarica i ja otišle na kraj voza i ostatak puta sam ja gledala ka njima.

Poslednjih dana sam odgledala gomilu filmova. Modigliani, Tri boje plavo/belo/crveno, Very Long Engagement, Čarli i fabrika čokolade, Million $ Baby, Dogville (kako sam se skucala), ponovila Monsters, Red Dragon i Izgubljeni u prevodu... Dobro mi je uz filmove, poslednjih dana ne izlazim pošto sam prethodnih par nedelja to radila neumereno. Snabdela sam se u metrou cedevitom, ananasom i neskafom. Eventualno mi zafali kredit a trafika i pošta su dva minuta od kuće.

Iščitavam Pol Ostera i Paolo Maurensig, borim se sa Klarkom.

I dok ceo savremen svet ima povišen holesterol i trigliceride, meni su trigliceridi ispod granice i doktorka nema pojma šta mi je. A dobro mi je, osim na papiru.

Dakle, da ovo bude još jedan draft ili da spičim publish?