29.12.09

2009 -> -> -> -> -> -> 2010

Ranije sam imala naviku da oko svake NG ispisujem rezime na blogu. Cini mi se da sam prosle preskocila tradiciju a sada, pa nekako imam inspiraciju :)

Iako ne bas neki tradicionalista, niti verujem u simboliku staro - novo, vec nekoliko meseci zivim u tom psiho tripu "samo da prodje" i ocekujem novu godinu kao nesto, bilo sta novo.

I kako se blizi taj 31 decembar ja sam sve opustenija. Iskreno, radujem se novoj godini, ako nista drugo, onda zbog slobodnog petka koji spojeno sa vikendom daje tri spojena neradna dana. Ura!

Osecam se umorno. Nisam neispavana ili preterano fizicki aktivna, tj iscrpljena, vec sam nekako isprazna i neenergicna. Treba mi "nula i nista" i sto vise neobaveza i neradnih dana. Takvo stanje mi prija.

2009. je (bila) jebeno naporna godina. Ljubav, zdravlje, situacije, posao, bilo je padova i padova a uspona tek toliko da mogu opet da omanem :)

I da sumiramo pros&cons:

1. Bila na Kubi :) (i jos nisam napisala putopis huh)
2. Kupila auto - ukrali ga - pronasla ga - prodala ga
3. Promenila posao jer je na starom bilo lose (zbog istog sam i bila jako pukla) i sad radim nesto sasvim drugo (smartphone sw) - mozda sam zbog toga dosta manje na webu
4. Majka mi je bolesna
5. Raskidala (ostavljana) vise puta - mirila se isto toliko :)
6. Operisala sam se (nije nista opasno ali je neprijatno bilo)
7. Bila u odlicnoj formi krajem prosle godine a ove se podosta zapostavila sto me ne cini bas samoponosnom :)
8. Isla na krace proputovanje sa Bojanom i odusevila se Tarom i Bosnom (i jos uvek nisam okacila slike)

Sledece godine hocu da iskoristim pasos, da proputujem Italiju. Da vozim snowboard u februaru. Da se vratim u proslogodisnju formu. Da otvorim firmicu, da ispravim neke sopstvene krive drine i meni dosta :)

Srecni praznici (ako se neko jos uvek zadesi na ovim stranicama)!

11.8.09

Kradja

Juce sam saznala da je moj rad, po ko zna koji put, ukraden, i ovog puta objavljen u udzbeniku dolespomenutog profesora. Ne potresa me to uopste ali, ako nista drugo, ne zelim da takve stvari ostaju zataskavane stoga nek se zna...

Ljudi kradu kada su ocajni, kada nemaju, kada nemaju ono sto neko drugi ima il kada neko drugi ima bolje.

Kradu zato sto su pohlepni, lenji, sebicni i uvrnuti.

Oni koji kradu kradu od bilo koga i siromasni su na ovaj ili onaj nacin.

Gospodine Solesa TI si upravo to, siromah. Krades od nas zato sto mi imamo ono sto TI nemas. Zato sto znamo, umemo i mozemo.

Nisi TI mocan covek. Mocni ljudi nisu lopovi, varalice i plagijatori. Nisi ni uspesan, ni intelektualac. Tvoja glava je intelektualni otpad i sav tvoj intelektualni napor je fokusiran na prevare, lazno uzdizanje i prividan uspeh.

Nemas nista. Nemas prijatelje, jer svi ljudi oko tebe su isti kao i ti i okruzuju te jer u tome imaju interes.

Ne osecam se ni ostecenom ni uvredjenom tvojom kradjom.

Ja znam umem i mogu ono sto ti ne znas niti ces ikada znati, ne umes niti ces ikada umeti, niti ces ikada moci ono sto ja mogu.

Samo izvoli, sluzi se i nemoj da te bude sramota kada ti se ljudi budu smejali.

Teraj po svome i uzivaj jer, kao sto sam vec napisala negde, ti si posebna sorta i mesto ti je tamo gde i takvima slicnim tebi, na primer medju muciteljima zivotinja, jer oni znaju kako da postupaju sa pravim dzukcima :)

1.4.09

A kako bi bilo

kada bih stvarno pisala dnevnik? Onako daily kao "danas sam ustala i onda..."

Kao i obicno posetila WC, stavila sociva i oprala zube. Naravno, pre toga je zvonio Mika al me nije probudio. Opet naravno. Cekala sam da "zasvira" pa da ustanem. Da navucem plisanu trenerku i odgegam se do kupatila. Posle ribanja zuba pokupim solju sa spremljenom kafom i odlazim u sobu da se obucem. Usput pogledam prognozu, bacim kap sminke, vezem kosu posto je sinoc nisam osusila posle kupanja pa je nemoguca za nositi. Krecem ka stanici, vidim oca u kolima, javljam mu se radi reda. I on meni radi reda kaze da ide u Filmski Grad pa ako mi nesto znaci... Zna da idem na Novi Beograd. To i kazem "idem na Novi Beograd, tamo radim", i tako mu kazem ono sto zna i sto znam da zna.

Cekam belu osamdesettrojku oko osam i dvadeset. Udjem sednem i gotovo. Trudim se da mi se svest iskljuci tih dvadesetak minuta. Setim se da izadjem na vreme i ponovo iskljucim mozak na putu do ofisa. Usput zove mamlaz da me zajebava telefonom, kao: "Znas javljam se na oglas, imam sobu viska bice slobodna za mesec dana a ti mozes sa mnom da delis sobu do tada, mislim ako ti ne smeta muski cimer. Nadam se da si opustena, znas, mislim ono ides u kupatilo opusteno i u gacicama, ne stidis se. Mislim ja imam svoj stan i novac, ja ne trazim cimera zbog toga nego eto kao, radi druzenja. Dogovoricemo se za placanje" "Da batice, slusaj, ja sam lezbaca, radim kao vatrogasac, jel ti to smeta? I treniram sumo rvanje, cisto da znas. Ajde oladi, zdravo." "Pusi kurac." "Pa tebi da ima sta da se popusi ne bismo mi sad ni razgovarali."

Jesus. OK, blize sam ofisu sto znaci blize i kafi. "Cao kolega", "dobro jutro!", spremacica je tu, znaci i cista solja. Zvoni fon, broj fiksni, van Beograda. "Dobro jutro" "I vama dobro jutro" "Ovde Rade" "Dobro Rade" "Nasao sam Vas broj u sanducetu" cutim "Ne znam o cemu se radi, mozda ovi frigo uredjaji (valjda misli na klime) nasao sam taj flajer i vas broj pride" "Rade nemam pojma o cemu se radi i sta ce moj broj u bilo cijem sanducetu" "A pa dobro onda, dovidjenja" "Dovidjenja" Posao. Narednih x sati (danas je taj broj bio jednocifren). Osim sto je nekoliko puta nestajalo neta ostalo je bilo uobicajeno. Klikni, resi, probaj, otvori, zatvori, odgovori, uradi mi ovo, pogledaj ono, ceka te ovaj od juce a ovaj od pre dva dana. Nesto pre sest, aj cao. Dan je. Drugi put ove godine izlazim sa posla po danu. Aleluja.

Cujem komsinica uzela kera, naravno da je zlatni retriver. Ajd da vidim i to ludo stene mozda se malo i zabavim. Stene ko stene, slatko, blentavo i mekano ko plis. Ipak mi ne prija drustvo pa ostajem poprilicno kratko i odlazim kuci na rucak. Tanjir, red belog, red karfiola, red tikvica, salatica. Pola limenke piva. Taman.

Povlacim se u svoje odaje. Zove Andrijana, red pitanja, red odgovora. Htedoh je i sama nazvati pre dan dva ali nisam joj imala sta reci sem da sam depresivna bilo bi "Cao drugarice, kako si? Da evo i ja sam dobro, malo sam bolesna, imam neku bolest, depresiju. Pa da, leci se pa se cujemo kad ozdravim. Mozda je virusno" umesto toga prokomentarisem da sam bas htela pre neki dan da joj pisem SMS al eto. Ostavila za drugi dan. I ne moze da se vidimo ovaj vikend ali sledeci da. Sprema ispit, i muz joj je dosao. Ne, ne zna koliko ce ostati tu i kad se vraca, ne zna ni on.

Pustam film, The Air I Breathe, htela sam nesto da napisem o filmu ali dok sam pisala o sebi zaboravila sam sta sam htela da napisem. O filmu. Pogledajte, ne traje dugo. Cak je i interesantan. Ono kao, povezane sudbine, tragedije i zivoti raznih ljudi. Zivoti, spasavanje i gubljenje istih. Taman za posle posla.

Upravo pustila Grace is Gone. Neke scene sa pocetka mi se dopadaju. Ako sada prestanem da pisem i nastavim da gledam videcu i ostatak.

7.2.09

Havana je moja sudbina (ili Cao Jorganeeeeee)

Sutra ranom zorom ove tri fine ljupke damice napustice svoje kaputice



i preci u letnje krpice, suknjice i kupace kostimice.

Pozelite nam dobar let i srecan opstanak na Kubi :)