4.5.12

zasto ne pisem blog?

zato sto ne primecujem stvari iz spoljnog sveta, van posla i van teretane i sebe, dovoljno da bih pretocila u misao i tekst. zato sto se ne krecem u spoljnom svetu i nemam gde da primecujem i dozivljavam. zato sto se vozim autom i ne idem "medj ljude". zato sto slobodno vreme provodim za "izlazak" u kupovinu. u hipermarket, jer je pijaca skupa. zato sto sve sto mislim je previse unutrasnje da bi bilo verbalizovano za javnost. zato sto me ne zanima politika, estrada, moda, dogadjaji, tudja dvorista i komsijina krava. i nemam misljenje o svemu tome.

ljudi odlaze i dolaze i odlaze, i vrate se ali se ne zadrze. neki dodju do vrata i odu. ili vrata ostanu zatvorena.

ponekad hocu da ih otvorim, uhvatim se za kvaku, ali me los predosecaj spreci da to uradim. mislim da ne treba uvek da mu verujem i da treba da pruzim sansu ali uglavnom ne uradim to.

i nikad nisam bila bolja prema sebi, dosadnija drugima i sa malo ljudi koji me okruzuju a nikad manje usamljena. to stanje skoro da vise i ne poznajem. kao ni gomilu (osoba) koju sam poznavala. davno ili skoro.

zivim za sebe, stvaram za sebe, borim se za sebe i radim da bih putovala. kretanje. svaki dan nesto dobro za sebe. korisno je dobro. zdravo je dobro. tvrdoglavo je dobro. ne je dobro.

i ovo je podosta unutrasnje i sasvim visesmisleno, svesna da ce biti vecinom pogresno shvaceno, ali ovaj blog je ionako izgubio svoju publiku odavno :). zapravo sam htela reci da sam super sasvim, a vi? :)