21.12.07

Good bye 2007

Ne, nisam napustila blog, nisam zapustila pisanje ni one koji ocekuju da nesto napisem. Desilo se to da mi je monitor nekako odapnuo i kako uporno odbijam da pazarim novi, ili polovan novi, cekam svoj da ga poprave vec duze vreme.

Dakle 2007 godina. Vec jakih par dana drzim u glavi ideju da treba da napisem neki kao izvod prethodne godine, kao sto sam to radila i ranije. Sad treba da se pobrinem da pazljivo reprodukujem sve ono sto sam smislila i htela reci, da ne propustim nesto bitno i...

Prvo da se nadovezem na zaostatke, tj nekadasnje ciljeve. Ostalo je nesto od one cuvene cetvorke rezervisane za dvehiljadesestu. E pa sada sam sve nadoknadila :). Desila su se putovanja, bila sam na moru, bila sam u Pragu, i nesto po lokalu. Nadam se da ce se putovanja nastaviti, imam puno ideja za sledecu godinu, mada imam i drugih zaista velikih planova o kojima cu pisati na kraju. Svakako nekih par dana inostranstva uvek moze da se skrpi. A onda ta stvar koju zovu najbitnijom - ljubav. Da li ne postoje reci za to ili ih je tesko srociti, ja ne znam, ali desilo se. Veliko je, ogromno. Nista ne moze iz ovog ugla kada je sve proslo da inspirise da prenesem tadasnje stanje. Kako samo nekoliko sitnica mogu da naprave od tebe ludaka, kako ti za nekog rade i srce i dusha i telo, kako je tu a u stvari nije, sve vreme znajuci da je on taj jedan a bez sanse za... To je to :) Ljuuuuuuuuubaaavvv!

Promenila sam posao. Stari je postao vise traumatican nego dobar, a onda opet ipak dobar, a u stvari i bilo je vreme za dalje. Zahvaljujuci savrsenoj nasla sam se na novom super radnom mestu gde sam za ovako malo vremena puno naucila, posao mi se dopada, dopadaju mi se kolege i radna atmosfera. Bilo je tokom godine ponuda, poziva, razgovora, interesovanja i ideja. I dok sam bila na starom poslu, i u prelaznoj fazi, a i dalje dobijam interesantne pozive. Mogu da primetim da ce radnih mesta u mojoj struci (i u skladu sa interesovanjima) biti sve vise narednih godina. Ipak mislim da je za sada ispalo najbolje moguce.

Pored ovih velikih stvari, puno manje velikih stvari nisam naravno zapostavila. Pre svega ljude - nove i stare, italijanski, provode...

A sledeca godina neka bude posvecena jednom velikom cilju, mom prvom stanu. Sem toga i posla trenutno me nista preterano ne interesuje u zivotu, da budem iskrena. Nadam se da cu pored ambicije imati ludu srecu, tacnije neke dobre okolnosti. Dogodine cu nastaviti da se pazljivije ponasam prema mami i da joj posvecujem malo vremena i stpljenja. Mozda je ne mogu izleciti ali mogu uciniti da se ponekad bolje oseca. Dva sata vikendom uvek mogu da nadjem, njoj prija da je van kuce, odemo na kafu, na lignje koje obozava, provozamo se. Prestala sam da se durim kad zabrlja, a ona vala bas ume da zabrlja. Samo jedna partija karata moze da ucini da se smeje i raduje kao devojcica. Nedostaje mi da su ljudi oko mene radosni, narocito ona.

Zelim da posle polaganja u februaru nastavim sa ucenjem italijanskog, konacno na B nivou. Moracu da postanem malo aktivnija u sportu i da pronadjem nesto fleksibilno i dovoljno adekvatno mom poimanju treninga. Razmisljam vec dugo i o izmenama svog komplikovanog rezima ishrane. Ponovo cu se nauciti da citam knjige - patim od "citam ali ne znam sta sam procitala" i "ne drzi me rec na papiru" sindroma. Zapravo vec sam zapocela sa terapijom i (skoro) svako vece procitam po barem jedno poglavlje knjige pred spavanje. Tako sam do sad vec procitala knjigu od dvesta strana. Mozda bi trebalo da pocnem da pazljivije trosim novac. Vreme je za novi tattoo, ili dva. Zelim i imam potrebu da upoznam jos ljudi. Nadam se uspehu na poslu i radicu na tome. Treba li da se zakunem :)

Zaista vam zelim srecnu novu! Srecan svaki dan. Osmeh na licu i optimizam u glavi. Zdravlje. Sa ovih par stvari imacete sve.

3.12.07

Artichoka i Twitter

stavila sam i to chudo, sva sam trendi :)
ali moram priznati da je prakticna stvarcica za ovakve sto retko pisu kao ja

sad sam puna mogucnosti... preko gmail-a sa posla, sa mobica iz auta ili pokreta, ili sa nekog dogadjaja... pratite pa cete videti koliko sam dosledna :)

17.11.07

artichoka dot net

Od danas blogu mozete pristupiti i sa adrese blog.artichoka.net, i sa artichoka.net i sa www.artichoka.net. Vreme je promena - a ovoj je odavno bilo vreme :). Naravno, stara blogspot adresa i dalje postoji - ako propustite ovaj post ili ako vas mrzi da menjate navike ili bookmarks.

15.11.07

Jesenji BlogOpen 2007

Kao namerno, a u stvari ne toliko namerno, medju poslednjima pisem review ovog dogadjaja. Vec u subotu popodne (na dan dogadjaja) sam imala citav scenario u glavi sta treba napisati, ali dok sam se vratila iz Novog Sada vec je bila nedelja popodne. Nakon sto sam malo "uzela da odspavam" i odmorim i vec je pocela radna nedelja i moj svakodnevni celodnevni boravak van kuce i racunara (u casual funkciji).

Za one koje samo interesuje kako sam se provela i koji ne citaju cele tekstove: da, izuzetno sam zadovoljna BlogOpenom i jako lepo sam provela vikend u Novom Sadu.

A sad full raport.

Od ranog jutra sam kasnila iako mi organizacija vremena obicno odlicno ide. Izgleda da je ta subota bila izuzetak. Ne samo sto mi nije bas bilo milo rano ustajanje, iako sam ranoranilac (mada ne ispoljavam to svakodnevno) - tj nije mi tesko da ustanem bilo kad za bilo sta, narocito kad je blog (ne neki konkretni nego uopsteno onako blog) povod. Slojevi garderobe, pakovanje stvarcica za tekuci dan i noc, provera kola, dosipanje vode, treba sprejati stakla da se ne magle, blabla, jao tek sam krenula a vec treba da sam u Zemunu :). Nema gotovine, treba dodati goriva, znaci prvo bankomat (ruznA iskustvA sa placanjem karticom na pumpama), sve u svemu obavim nekako sve to i kroz vise crvenih stizem na mesto sastanka sa saputnicima sa petnaestak minuta zakasnjenja. Izvinjenje jos jednom. Znam da ste se smrzli, ali zamislite koliko biste cekali da nije bila subota ledeno jutro kad nema zive duse na Bg ulicama.

Kako je Savrsena Dragana savrseno uspela da zaboravi svoju savrsenu muziku, bili smo osudjeni da slusamo neke moje diskove koji su zaostali po kolima. Suvozac je izabravo Madonu (sad vi pogodite koje bio suvozac). Auto se silno tresuljio sto zbog vetra spolja i grohotnog smeha iznutra. Sad bih to opisala nekom fensi naucnom metaforom, ali kako nisam sklona fizici na primer ne bih dai spadnem glupa. Hvala pogotku na tome (smehu), mogla sam da vozim do kraja sveta u takvoj atmosferi.

Najvece iznenadjenje je kad na OMV pumpi, dvadesetak Km pre Novog Sada, sretnemo koleginicu iz Beograda, a koja definitivno ne ide na Blogopen.

Lepa stvar se desila i kad smo stigli na Spens. Bilo je tu par mojih ex dragih studenata i nekako mi je bilo milo sresti ih i sto posecuju takve dogadjaje. A i sto pisu blogove i ove godine :)

Takodje, odmah mi se svidela organizacija, ne konkretno epitet organizacije, vec sto je ona ocigledno postojala. Atmosfera je nekako bila prijatna. Iako mnogi nisu dosli (sto nije lepo iz puno razloga) pa je sala bila poprilicno prazna. Bio bi pravi spektakl da je dosla barem vecina prijavljenih.

Preskocila bih ko je sta pricao, postoji program na sajtu Blogopena, a utisci su vec prosireni blogosferom, ali ukratko, svi koji su ucestvovali su imali korektnu i tematsku pricu. Ono sto bih morala da napomenem i pohvalim je "zvezda" Blogopena Stephanie MojIdol:) Booth. Devojka/zena koja je po zanimanju blog konsultant - neverovatno zanimanje, te dve reci su tako tesko spojive. Mislim, biti bilo kakav konsultant sa roze kosom...
Ne velicam njeno izlaganje - sve to sto je pricala nije nista novo, nikakvo prosipanje znanja, ali je njena zivotna, tacnije karijerna, prica veoma interesantna i slusala sam je sa zadovoljstvom. Sem toga, njen nastup je jako pitak i dopada mi se kako se izrazava, a svidja mi se i njen engleski :). Svakako, ne cudi me da je uspesna kao bilo kakav konsultant.

Publika mi je bila posebno interesantna. Hard core blogeri, rekreativci i eksperimentalisti, i konzumenti, pa cak i oni koji se ne bave blogovima uopste. Starosna struktura je tekodje bila sarolika. Tako smo imali gospodje od 50+ (nadam se da nisam omanula i otisla ka vecoj cifri od stvarne), koje ocigledno podrzavaju blog aktivizam i citaju blogove (nisam shvatila da li ih pisu ali mislim da ne), postavljaju pitanja i komentarisu izlaganja. Jedna od gospodja postavlja pitanja jasno koristeci blog izraze, za pocetak ne brka reci blog i post (diskusija koja se ranije tog dana razvila). Moja Mama (61) sigurno ne zna sta je to blog a kamoli post.

Radionice su bile onako. Moze se reci solidne. Cula sam par interesantnih stvari koje su mi manje poznate ili mi prosto nisu uvek na umu u prvom planu. Bilo je tu par interesantnih diskusija i pitanja i to je to.

Nakon radionica nisam prisustvovala panelima. Od mene dosta.

Posle se desila kraca poseta Radio Cafeu, a onda privatno druzenje sa nonblog personama.

Citav dan sam provela sa puno ljudi. Starih i novih za koje mi je veoma drago da sam ih upoznala. I drago mi je sto su neki ljudi pozitivno reagovali kada su culi da sam ja artichoka i sto su mi dali pohvale za blog, njegov sadrzaj i postavljali neka pitanja vezana i za stvari koje sam pisala, ali i za ponesto licno. Ljudi ocigledno vole da znaju ko i kakav neko stoji iza nekog web sadrzaja, sajber lika...

Ako sam nesto zaboravila, a sigurno jesam, drugi su sigurno vec napisali. Jedva cekam novi Blogopen!

7.11.07

3.11.07

27.10.07

BizBuzz

Zagušljiva sala hotela Radon koji više podseća na gerijatrijsku bolnicu (što na neki način i jeste) u zapuštenoj minijaturnoj Niškoj Banji bila je lokalitet okupljanja ljudi u cilju održavanja jedne super konferencije BizBuzz.

Sala je zapravo sasvim retro, kao i čitava Niška Banja u kojoj se naslućuju sedamdesete i osamdesete s obzirom da od tad ništa nije ulagano i obnavljano. Dobra organizacija učinila je da sve funkcioniše super i profi i udahnula je staroj sali novi duh. Spoj modernog/IT/sajber i našeg omiljenog/starog/dobrog/socijalističkog. Organizatori su bili živahni i opušteni. Nervoze nije bilo, a posao je odrađen kako treba, sa njihove strane.

Banja je, što se moglo očekivati, jeftina :). Super izbor za skupljanje ljudi koji troše pare, a opet ne potroši se puno iako si svaki dan na kafama, sendvičima u kafani itd. U lokalnoj opštini/upravi za nešto/štagod, službenice igraju pasijans iako im kancelarije od ulice bukvalno deli samo staklo, a u susednoj poslastičarnici možete jesti (oni koji su probali rekli bi očajne) tulumbe, baklave, orasnice i slično za 20 dinara.

Lokalna kafana, udaljena više od 50 metara od našeg smeštaja i hotela :), bila je izbor druge večeri našeg boravka. Ne bismo se ni udaljavali toliko da nismo tražili lokal sa TV-om (radi utakmice) koji radi duže od 23. A da može da se jede, pije i da je iole pristojan. Kafana, tj Kafanče Banjče, je i više nego pristojno mesto, može se čak reći restoran na nivou, sa sređenim enterijerom, vrhunskom uslugom (nikada me nije služio simpatičniji i pristojniji, a pritom neuštreban i mlad konobar), odličnom hranom i dobrom ponudom pića.

Toliko o Banji. Od Niša ne videh mnogo, ali u prolazu deluje kao prilično ok grad, a sudeći po ljudima i firmama koji tamo rade i borave, prilično je poslovan, naročito u IT sferama. Prvo veče smo išli u Nišlijsku Mehanu (ako se ne varam oko imena) na klopu i isto smo izašli siti, napojeni i zadovoljni.

Društvo sa kojim sam išla je bilo super i ništa nije moglo da me smori ili iznervira. Smeštaj je bio privatan, donekle jeftin, malkice zapušten, ali prostran. Ali 50m od Radona :).

A konačno nešto o povodu odlaska tamo, tj o samom seminaru. Prvi dan smo stigli negde popodne, tako da prvih par predavanja nismo slušali. Stigli smo dok je predavanje držao Živaljević (Pakom), prilično oštar, čak možda i više nego inače, ali argumentovan, inspirativan, i pravi showman. Njegova predavanja nikako ne mogu biti dosadna ili uspavljujuća. To je već dovoljan plus. Ivanu Bureku nikako ne bih zamerila što je došao bez pripremljenog predavanja, već što je došao potpuno nepripremljen za takav jedan skup i sa bilo kakvom smislenom pričom. Što se mene tiče, iako je ružno reći, on je promašaj ovog skupa. Gorana me je iznenadila, pošto poznajem njene svetle trenutke. Ne znam šta je bio uzrok onako osrednje prezentacije na dobru, ali nadam se da je pad raspoloženja i energije privremenog karaktera. Miloje (McCann Ericson) standardno super za slušanje, bez obzira šta ima da kaže, a nešto korisno i dobro uvek ima. Nikola Marković (Društvo za informatiku Srbije) onako školski, suptilno i jednostavno, sasvim prihvatljivo.

Drugog dana smo uz veselog Mileta Kostića (Veza.biz) detaljno proučili šta su inovacije i ko su inovatori, treći ili četvrti put sam slušala Slobu Markovića (Centar za razvoj Interneta) sa pričom o .rs domenu, među jutarnjim predavačima je bio i Dragan Varagić - standardno dobar. Sa izlaganja Istoka Pavlovića sam izašla, nisam mogla više da sedim iako me jako interesuju copywriting teme, tako da očekujem video sa njegovog predavanja. Vratila sam se pred kraj izlaganja Srđana Košutića (Ellecta)- nisam saslušala čitavu priču pa neću da sudim. Onda slede dve sjajne priče koje se nadovezuju jedna na drugu, i dva sjajna predavača - Jan Jilek (Xclaim) i Rade Tričković (httpool) sa odličnim nastupom i jako, jako korisnim informacijama.

U petak je Microsoft "ispalio", a Telekom je imao dobru temu vezanu za kreiranje sadržaja na Internetu, što mene ekstremno zanima, ali kao što smo mogli očekivati diskusija se pretvorila u "Telekom hejt", pitanja vezana za monopol telekoma, nerazvijenost infrastrukture, nemogućnost uvođenja ADSL-a u svakom delu Srbije i cene usluga :S. Baš šteta za takvu dobru temu. Ja bih jedan ceo seminar posvetila samo kreiranju sadržaja i copywritingu :). Kako se diskusija produžila na naredna dva predavanja i predstavljanje E-starta odlučili smo da krenemo nazad za Beograd.

I bez ovog mog zaključka naslutićete i sami da sam zadovoljna svojim putovanjem, boravkom van Beograda, saputnicima, konferencijom, predavanjima i predavačima, ljudima koje sam upoznala ili srela a jesam ih ili nisam videla skoro. I naravno, jedva čekam neki novi događaj - jedan je već u najavi - BlogOpen ;). Vidimo se tamo!

12.10.07

Pročišćena

Osećam se bolje. Sveža sam i energičnija. Normalnije spavam, bolje se hranim i pijem više vode. Šetam skoro svaki dan. I po kiši i kako god da je. Dišem filmove a počinjem i knjige. Čitam po Internetu stvari koje me interesuju, skoro kao pre, novosti, blogove, pa i svoj češće popunjavam. Doživljavam ljude lepo, a srećem i nove i stare. Doživljavam neke nervoze i leptiriće bez ikakvog razloga. Čisto intuitivne. Cupkam na stolici, ne znam šta mi je, ali ne brinem da je to predosećaj nečeg lošeg.

Radnim danom ostajem do kasno budna - izađem ili uživam kod kuće. Svaki dan sam na pijaci posle jutarnje kafe. Rašćišćavam stvari sa samom sobom i imam jaču i realniju viziju Svog budućeg nečega. Iako nije u pitanju skora budućnost, detalji u vezi toga se nekako kristališu i ideja mi je sve poželjnija. A samim tim mi deluje i vredno truda i verujem da ću uspeti.

Isto tako raščišćavam sebe i odlučujem da se nikad više ne zaljubljujem i ne petljam sa nekim ko ne polaže pažnju i koga nije briga. Čitajući blog AuroreBorealis sam još sigurnija da sam u pravu. I još - pa šta ako na jednog tebe dolazi šest žena. Shvati da si im ti slamka spasa i da sigurno nisu sa tobom zato što si kvalitetan muškarac, žene uzimaju prihvatljivo od onog što im je dostupno. I to kad zažmure na oba oka. Ni sama ne znam zašto to radimo. Valjda smo namerno glupe a vi namerno namazani. Tako jedni drugima brljamo oči i uzimamo/dajemo neke sitniše. Ali sve sa merom. Ko će više da se omasti a manje da uloži.

Dobro mi je, i ako pitate za recept zašto mi je tako, mislim da vam se neće dopasti. Preporučujem da svakako preispitate sebe i sve oko sebe (okruženje - materijalno, prostorno, kao i ljude) i da pronađete svoj put ka dobrom. Dobro se dobrim vraća. Daš sebi dobro i dobro ti se samo daje :)

10.10.07

Događaji koji će obeleziti ostatak oktobra

Bliži se vikend, subota trinaesti i veliki događaj za ljubitelje automobila, naročito Hondi. Pošto sam i sama ljubiteljka istih (automobila, naročito Hondi ;)), neću propustiti ovaj skup i očekujem sasvim super druženje i fenomenalno proveden dan uz Honde i Hondaše.

Pred kraj meseca, 24 - 26 oktobar je u pitanju, vreme je za malo elektronskog poslovanja, sajber svega i svačega, IT ljudi i svega pratećeg. Događaj se zove BizBuzz, održava se drugi put na jugu Srbije, ovog puta u Niškoj Banji (prošle godine u Nišu). Pošto na prvom nisam bila, nisu me pustili sa posla, a ove godine nema ko da me ne pusti sa posla, mislim da ga neću propustiti ;).

I konačno, nešto što čekam od avgusta. Moja omiljena igračka, LEGO, u koaliciji sa manje omiljenom igračkom Barbikom, stiže u Beogradsku arenu u vidu velike svetske izložbe 26. oktobra. Informacija da će biti više od hiljadu eksponata je meni dovoljna da mi se zavrti u glavi i da se radujem kao da imam dve banke manje. Izložba će trajati do 18. novembra, ne sumnjam da ću je postetiti možda i više puta.

Predložite i vi neki događaj.

8.10.07

razlog sto ne pisem

Zeljno ili iz dosade ili navike ocekujete da napisem nesto novo. Razlog sto sam bez reci je taj sto sve sto mi se desava je previse licno da bih o tome pisala na Netu. Iako blog i jeste u ovom slucaju licne prirode, uvek kada pisem licno drzim se neke magle i paucine. Cak i kada pisem o licnim stvarima to je bas bas nista - samo nejasno, povrsno i uopsteno doticanje nekih stvari.

Ako se brinete kako sam, dobro sam, osecam se lepo, zivahno i poprilicno energicnije nego inace. Volim sve sto me okruzuje, narocito ljude, jer mi cine lepo, dobro se osecam sa njima, izbegla sam sve one frustrirajuce iz bliske proslosti, a otarasila sam se i velikog emotivnog tereta.

Ne znam sta nosi sutra ali barem nema nikoga da me zagadjuje.

Jedna je Majka

6.10.07

Hvala

12.9.07

Zakljucak - zasto su muskarci fizicki snazniji pol?

Ovo sam morala da podelim sa sirokim auditorijumom. Naime, muskarci su takvi, da kada bismo mi zene bile jace od njih, non stop bi od nas dobijali batine :)

11.9.07

Moj (trenutni) zivot u slici i reci

Mesavina divljih izlazaka, flasha belog GAVI, ponekih viskija, piva i tekile (ova tri cak i za isto vece), muzike, Gibbonija, Hondi, novih ljudi, starih ljudi, prastarih ljudi, buducnosti, proslosti, teskih odluka, a ovo srce nije slomljeno. Ono oznacava "no love". Znaci nema vise ljubavi. Odlucila sam da nema, kao sto sam do skoro odlucivala da ima. Aha, sad bih ja to da je do odluke. Jeste, kurac odluka. Bilo je i trajalo samo zato sto hocu da leprsam. Koliko mi je lose toliko i dobro. A hocu to dobro makar i po cenu loseg. Zapravo ni ne verujem da postoji dobro bez loseg, ima samo lose i lose sa dobrim. A nisam pesimista. Kaze da voli, to ljubav nije, neka njegova sjebana pomisao o tome mozda. Proser. Pita da li volim, a nije mi dao. E pa sad eto ti kurac. Voli se sam. Zapravo, nastavi da se volis sam.

Ono sto sam uvek mrzela su frustrirane zene sa stavom "svi muskarci su isti" (kao i muskarci tipa "sve zene su..."). Uvek se braneci da ne budem ta, jer muskarci su tako kul, e bas jebeno kul. Eto ti sad, stoka, pederashi, licemeri, pizdurine, lazovi, Seronje. Seronja je sada sinonim za "jos jedan muskarac".

I na studiranje mislim. Ok, hocu poso, hocu italijanski (danas upisala - jos jedan semestar do srednjeg nivoa), kad to pocne rado bih uklopila treninge a onda bih i da studiram. Ok finansijski ce moci, ostacu do kraja zivota da zivim kod tate i mame. Ionako ne umem da peglam. Ali devojko, aj oladi malo sa tim bolestima. Fokusiraj se.

Brinem za drugarice. Volim svoje drugarice. Nemaju svi drugarice kakve bi trebalo. I o drugim ljudima brinem. A opet za neke me tako zabole. Nema vise titranja i ulagivanja. Jebite se svi kojima je stalno lose. Necu vise da lazno saosecam, da vam se sklanjam sa puta i da se trudim da vam bude bolje. Samo onima kojima je dobro moze da bude sa mnom bolje, vama sto je lose nek ostane tako. Srednji prst!

Konfuzno jel? Ma jok i nije, pa sad vi vidite kako je meni :)

14.8.07

Prag

Zlatni Prag, Mali Pariz ili kako god drugačije hoćete, grad za koji su svi rekli da je divan, a mnogi da je najlepši grad Evrope (mislim na ljude koji su proputovali istu). O lepoti će reći slike, mada već prvi dan sam shvatila da tamo mogu SVE da slikam, jer u tom istorijskom centru grada, gde smo proveli veći deo vremena, nema ni jedna "normalna", tj "obična" građevina. Možeš konstantno da nosiš kameru i da snimaš, ili da praviš fotografije na svakom koraku.

Prvi dan u Pragu je bila nedelja, ali to se nije primetilo - grad je uvek živ i pun turista. Bilo je rano popodne kad smo doputovali i prvo su nas smestili u hotel. Umesto hotela sa tri zvezdice na relativnoj periferiji, dobili smo hotel sa četiri, 10 minuta od centra grada (4 metro stanice). Iz hotela smo zbrisale odmah nakon ostavljanja stvari. Zacrtale smo da prvo vidimo Igrajuću kuću a onda smo otisle da "tražimo" Narodni muzej. Imale smo tri mape grada, koje se nisu baš poklapale, tako da smo prvo malo zalutale, ali kada smo shvatile koja mapa je najrelevantnija bilo je sve ok.

Našle smo Museum i Vaclavske namesti, taj deo sam narednih dana zaobilazila jer mi je nekako neprijatno pretrpan onim napornim turistima, menjačnicama, kobasicama, skupim radnjama itd.

Tog dana smo pešaka "overile" grad, tražile dobre menjačnice, trgove, ulice, prošetale Karlovim mostom, pre toga posetile Muzej torture koji se nalazi pored mosta, upoznale se sa prevozima, metroom i tramvajem pre svega, popile pivo i vratile se u hotel na odmor.

Drugi dan je za sve bio pakao. Pakleno dobar i pakleno zamoran. Obila sam noge, ali bukvalno. Na kraju dana bilo je skoro nemoguće hodati, stajati, pomerati stopala. Dan je počeo obilaskom grada sa vodičem, prvo autobusom, pa zatim pešaka od Praškog zamka i Hradčana, pa na dole. Mi smo se odvojile već kod Zamka, da bismo posetile Muzej igračaka. I ostatak dana smo provele same posećujući sjajni Muzeju muzike, Muzej Franca Kafke (među najboljim stvarima viđenim u Pragu), Muhin muzej.

Treći dan sam provela sama i bilo mi je super. Sačekala sam da svi posle doručka odu u Karlove vari, spremila se natenane, oprala kosu, i izašla nekih pola sata kasnije. Kupila dnevnu kartu za prevoz i ceo dan se vozikala. Otišla u deo Andel, tamo ima radnji, šoping centar, parkova, crkava itd. Kupila neke sitnice, došla u iskušenje da se počastim ipod-om, sela na ručak, pronašla slučajno Everlast radnju i opremila se stvarčicama za trening. Bila sam puna kesa, a tek je bio početak dana da bih sve to nosila sa sobom do uveče, pa sam otišla do hotela da ih ostavim. Ionako mi treba najviše 15 minuta metroom. Mislila sam i da se odmorim pola sata, ali kad sam stigla u hotel nisam imala mira i morala sam odmah da idem dalje. Otišla sam u novi najveći tržni centar Chodov koji su hvalili, tražila poklone za familiju i ubrzo pobegla nazad u centar da posetim Muzej voštanih figura i obližnji Muzej seksualnih pomagala. Uz dobru ideju i poneki dobar eksponat, najvrednije viđeno u tom muzeju su dva španska crno-bela nema porno filma iz 1925 godine. Grupnjaci, trojke, raznorazne stimulacije - ona njega, on nju, on njih, poze, "rupice" i sve ostalo. Današnji porn je isti, samo što su žene manjih zapremina, ima boju i zvuk i više krupnih planova :D.

Posle muzeja je bilo kasno, nije mi se ostajalo još na nogama, bila mi je primamljivija varijanta tuširanje pa pivo u pidžami :). Posetila sam prodavnicu, snabdela se limenkama za mene i cimerku i spustila do metroa. Planovi ne bi bili planovi kad ih neko ne bi "pokvario". Čekajući metro upoznala sam Italijana i sa njim ostala u gradu na pivu. Gledali smo Vltavu i kola koja prolaze i nešto pre ponoći krenuli ka hotelima jer ipak nema noćnog prevoza. Tom prilikom upoznam i crnca koji mi pomogne oko prečice do metro stanice tako da sam stigla na vreme.

Poslednji dan sam konačno išla da vidim Pikasa. Moja velika životna želja. Takođe i Miroa. Uzbudljivo! Veletržna palata, tačnije Narodna galerija prostire se na četiri sprata. Puno umetnosti za jedno prepodne, ali pogledala sam samo manji deo. Htela sam da pred polazak još jednom svratim do centra, posetim Paul Frank radnju, imala sam dogovor sa Kingom da se vidimo, a u međuvremenu se javio i Stefano, tako da sam taj dan do polaska provela sa svojim novim prijateljima. Oko 17-18 krenula nazad ka hotelu, kupila pivo da donesem u Bg i u 19 smo krenuli ka Beogradu.

Koliko god se ja trudila, propustila sam da vidim Jevrejsku četvrt, Višehrad, Muzej lepih umetnosti, Muzej komunizma, Sajam sa Križikovom fontanom, Muzej čokolade i verovatno još desetinu drugih stvari za koje još uvek nisam čula.

9.8.07

Galerija Bratislava

Jutros sam doputovala nazad u Beograd. Imam dosta utisaka, slika, prica i stvari koje treba da raspakujem. Posto sam vec pisala o Bratislavi odlucila sam da u prvoj turi postavim slike iz tog grada dok ne sredim ostalih par stotina slika iz Praga i ne napisem i neki utisak. Naravno, ko je do sad gledao neku moju galeriju lako moze da pronadje adresu, ali lakse je kliknuti.

4.8.07

Bratislava

Jedno kratko javljanje iz hola hotela u Bratislavi posto cekam cimerku da se spremi i usput sam dosla da zvirnem prognozu za Prag za narednih par dana. Da znamo kako da se organizujemo. Super smo putovali s obzirom da sam mislila da cemo se raspasti od noci provedene u autobusu. Putovali smo od 20h sinoc i jutros smo oko 7 stigli u Bratislavu. Stajali na svaka 2 do 3 sata. Onda smo odmah odvedeni u obilazak autobusom i pesaka po centru. Za Bratislavu je lepo neko rekao, Bratislava vs Prag kao Ns vs Beograd. Mada Prag jos nisam videla, Bratislava definitivno ima nesto kao Ns. Sad se pripremam da odem ponovo do grada, u solo izvedbi, tramvajem br. 14. Zamenila sam pare i kupila karte. Idem ponovo da obidjem centar onako natenane i da se pozavlacim u sve ulicice, onda da odem negde na pice i/ili klopu i oko 22 kuci. Poslednji tramvaj je u 23. Bilo bi dobro naspavati se nocas. Totalno je bilo uzbudjenje uci u nepoznat grad. Obozavam to. Gledam sad ovaj blogger na slovackom. Slovaci su slatki i ljubazni a jedino razumem njihove brojeve kad nesto govore. Imamo ok vodice i grad je prilicno miran i pust. Kao da ima samo turista. Istice mi vreme za net . Valjda ce i cimerka uskoro da se spusti sa petog. Taman jos da pregledam slikice, ako ima nekih nevaljanih da odmah pobrisem. Pozdravcic.

1.8.07

Letovanje za 2,80€

Pomalo traumatično sleteh u Podgoricu i odmah se zaputih ka moru. Tog prvog dana završim u Reževićima na nekoj divljoj nenormalno zabačenoj plaži sa stenjem, kamenjem i velikim talasima. Klopa je bila vrh, cene jebitačne a stopala i kolena su nastradala od stena i talasa. I to nije sve - dobila sam i ujed pčele za mesto koje nije pristojno spominjati. To je baš baš svrbelo ali barem nisam otekla ili se gušila. Povratak uzbrdo me je ubio i rekla sam da sledeći dan tu ne silazim. Izuzela sam prethodno kotrljanje do dole kad se umalo nisam skršila nekoliko puta. Smeštaj smo jedva pronašli, al bio je fensi - klima, kuhinja, nov nameštaj, terasa. Naravno i skup.

Ujutro smo se zaputili dalje, do Stoliva. Put je bio ubitačan, napolju vrućina, gužva na putu, i ogromna kolona jer smo baš uboli vreme kad je ukrcavanje na trajekt. Malo smo se plaknuli, jeli, lako našli smeštaj i ostali da uživamo u nedostatku gužve. Našli smo neku zavetrinu gde smo se zabili, ležali, sedeli, kupali, sunčali. A onda smo uveče prošetali Kotorom, klopali neke džinovske pice i pili Bavariu.

Treći dan smo poranili pa smo već u 8h bili na kupanju. Kafu smo pili sa komšijama Novosađanima. A uz kafu je pala i loza :). Stvarno sam pokušala da odbijem ali... Kažu "pa žensko si, to ti je zdravo, za cirkulaciju, da te prodrma". Bila je to baš neka dobra loza, ledena, i prijala je. Pao je i doručak, pa onda ture kupanja, blejanja, sunčanja, dremanja, pričanja i svega ostalog. Veče smo proveli na istom mestu uz sok i Bavariu i veeeeliko društvo. Od 7 do 77.

Poslednji dan smo ponovo poranili da bismo pre gužve i vrućine stigli na Jaz. Zaboli smo kraj plaže gde nije gužva i gde je jedini pristojan kafić ne celom Jazu (koliko sam ja videla). Piči Cafe del Mar i uživa se. Pije se kafa, pa neki špriceri, pa odemo da se osvežimo u moru, pa se vratimo na sendviče i špricere, pa odemo na plažu, tu nam donesu sokiće i tako provodimo ceo dan. Između 5 i 6 popodne smo krenuli ka Podgorici. Tuš, prepakovanje, lagana vožnja... Sve u svemu stigla sam nekoliko sati pre leta, jbg tako je moralo biti, lik koji me je vraćao do Pg je morao da se ranije vrati zbog nekih obaveza pa sam tako ostala jadna sama da čamim i čekam let. Pila kafu i koka kolu i pregledala slike i šetala oko aerodroma i slikala i pila sok i na kraju je i avion malo kasnio, a tek unutra kad sam videla gužvu smračilo mi se. Let je bio superica, nije treslo kao u odlasku i brzo smo doleteli u Bg. Sa 40 stepeni sam doletela na 14. Na parkingu jebenom dezorganizovanom sam provela jos pola sata.

Naravno, ima i slika.

U petak palim u Prag, pa ako ne budem pisala ništa do tada, a verovatno neću, poželite mi srećan put pa očekujte novu galeriju za nekih nedelju dana kad se vratim.

16.7.07

EXIT - u slici i reči

Napravila sam Galeriju sa EXIT-a. Slike su postavljene hronološki a imaju i komentare tako da post nije potreban. Zaključak - jedna totalno uspešna avantura.

10.7.07

Lep pocetak godisnjeg odmora

Prosla nedelja je bila moja poslednja radna nedelja na poslu pred kolektivni godisnji odmor. Nije bilo previse radno osim u cetvrtak kada je zvanicno i bio poslednji dan. Tih dana sam odlucila da idem u Prag ovog leta i vec u utorak sam trazila od sekretarice potvrdu o zaposlenju kako bih predala za vizu. U utorak uvece me je sestra zvala sa posla da mi kaze da mi je nasla cimerku za Prag. Wow, usteda od 70 eura, tj 70 eura vise za troskarenje. Isto vece sam kupila i suknju i razmisljam kada cu da je obucem :). Tada je bio i moj poslednji cas italijanskog na nivou A2/1 i sad imam dvomesecnu pauzu do septembra kada prelazim na sledeci nivo. Naravno da sam test polozila i imala 86 bodova. Posto sam zavrsila sa tom obavezom a i poslu se blizio kraj konacno sam se u sredu vece uputila na trening. Za sada junacki izdrzavam s obzirom na pauzu od godinu i po dana. U sredu je On bio kod mene na poslu - pili smo kafu, viski i pricali sa koleginicom. Proslo je dosta ok. Isti dan sam dobila i potvrdu sa posla za vizu i tad me je uhvatilo neko mini ludilo pred put. U cetvrtak nismo digli glavu od posla. Popodne nam je receno da mozemo da pocnemo sa odmorom ako nemamo drugih obaveza. U malecnoj euforiji sam odlucila da se pocastim izlaskom ali uz nesto novo ili nekog novog. Iscimala sam jednog sto sam ga upoznala jednom u gradu i cak ga suptilno ubedila da otkaze sve planove ako moze jer sam ja bas bas raspolozena. Naravno, nije bilo tesko i vece je proslo uz super zezanje tako da mogu reci da sam dobru varijantu izvela.

Napravila sam cak i listu ljudi sa kojima moram da se vidim. Dobra fora skroz ;) i za sad funkcionalna.

Petak, moj poslednji dan na poslu, je bio pomalo haos. Morala sam da svratim na 10 minuta da nesto odnesem kolegi i vec sam isplanirala da picim dalje u neku skitnju. Nisam ni stigla do petog sprata - uhvatila me koleginica da joj pomognem jer kolega sincic mame i tate profesora nije dosao da obavi svoj posao. 10 minuta pretvorilo se u 7 sati :)

Eh konacno u subotu odem da pijem sa komsijom. Par puta me je zvao u situacijama kada nikako nisam mogla da se vidim sa njim a htela sam. Zveknuli smo neke rakije na Povetarcu pa se vozali uz glasnu muziku do jutra. Nedelju sam rezervisala za svoje prijateljice. Ada, kapoera, pivo...

U ponedeljak sam se dogovorila da pijem kafu sa kolegom sa posla. Usput smo obilazili sportske radnje po gradu jer je on trazio rolere (na kraju sam mu pomogla i da se odluci da ih kupi) a ja rukavice za trening. Otisli smo na kafu i klopu, zaboli u lokal sa klimom - napolju ni oblacka, skoro 40 stepeni, sve usijano. Ostatak dana i noci provela sam sa Njim sirom Beograda, od centra, pa do reke, pa do Vracara - jebeno lepo. Uvek kad se na kraju pozdravljam sa Njim treba mi toliko da se nakanim, kao da treba da skocim sa bandzija :).

Sinoc sam shvatila jos jednom zasto ne volim bioskope i zasto godinama nisam isla da gledam film u bioskopu. Ali kao sto da ne - kisno vece, neki stari poznanik, osrednji film, bioskop relativno blizu kuce... I iako sam planirala da dodjem kuci i ranije legnem prijateljica je imala predlog za "pice, dva", a pritom novo mesto, ziva svirka... Tesko me naterati ;) Nije lose mesto ali previse mlada ekipa. A posle svega vozikanje/jurcanje praznim ulicama - milina.

Na spisku je ostalo jos desetak ljudi koje cu da rasporedim narednih dana. Takodje fali mi neko shiz djuskanje ali zato se blizi exit da se i to nadoknadi. Obezbedili smo mesto za spavanje sad samo da obezbedimo i ufur na festival.

9.7.07

22.6.07

artichoka i horoskop

Od onih koji ne veruju u horoskop jer se nikad nisu bavili istim. Ta sam. Neki dan na poslu se nadjoh medju koleginicama koje caskaju o tome - jedna cita ostalima natalnu kartu. Radoznalost me ubacila u pricu pa sam saznala iz svoje natalne karte da sam otvorena i zenstvena. Jos mi rece i da je moja kombinacija lav/jarac ubitacno dobra. Ludacki lav i preambiciozan jarac. Aha, ne nadjoh se ni u cemu. Takodje kaze da bih se mogla dobro slagati sa nekim rakonjom. Moze biti, jel? Ja mogu sa svima da se dobro slazem, pa ima tu i neke istine :). No, kaze dobar je taj sajt sto smo gledali pa sam ja malko iz razonode i opustanja odlucila da natenane procitam svoj profil. Ispalo je i vise nego zabavno jer me je sajt u bas mnogo stvari (recimo oko 90%) opisao bolje nego sto bih ja umela sama.

Ako hocete da probate, a preporucujem, sajt je http://www.astro.com. Meni je najinteresantniji taj profil na osnovu datuma, vremena i mesta rodjenja. Postoji naravno i dnevni horoskop u varijanti juce-danas-sutra. Super interesantan i pogadjajuc mi je takodje love, flirtation and sex, dok forecast jos nisam iscitala. Mozete cak videti horoskop za vas dvoje, ako znate njegove/njene tacne podatke o rodjenju (ako imate nekog njega ili neku nju). Jos gotivnija varijanta je travel horoskop, gde mozete izabrati destinaciju i dobicete info kako zvezde uticu na vas na tom mestu na planeti. Ja sam naravno "isprobala" Italiju i pisalo je sve naj naj. Optimizam, harmonija, sreca, prosperitet, ljubav, prijateljstvo, lepota, prosvetljenje itd.

13.6.07

Promenila sam se odjednom!

Do pre otprilike mesec dana rado sam ulazila u neke price na teme (pa makar i radi shale ili provokacije) na koje danas prevrcem ocima. Do pre mesec dana radila sam stvari o kojima sada ni ne mislim. U nekim sasvim bitnim situacijama, osecam se i ponasam/reagujem/radim drugacije. Nije bilo davno kada sam se druzila sa nekolicinom ljudi kojih se sada cak i setim redovno, nista se nije desilo sto bi izazvalo promene u odnosima, ali ne osecam neku izrazitu zelju ni da ih pozovem ni da ih vidim ni da provodim vreme sa njima pa onda to i ne cinim. U skorije vreme nisam ni upoznala nekog novog.

12.6.07

Pronadji svoje srce

13.5.07

Nova galerija za lepo

Smucio mi se malko flickr nakon sto sam se patila sa postavljanjem slika sa BlogOpen07 (Mile ih je na kraju postavio kod sebe u galeriji) pa sam i ja odlucila da ubuduce fotke postavljam u svojoj picasa galeriji. Za sada je tu lepa galerija iz jednog privatnog ruzicnjaka u Beogradu i galerijica iz grada Sapca u kome sam prvi put bila ovog vikenda.

3.5.07

5 dana

Ok, ukratko pre nego sto legnem, jedan kraci memoar. Iza mene je predivnih pet dana. Ljudi koji su bitni. Mesta i dogadjaji. Natasa, moj prijatelj i "brother from another mother". Missy, Ana, Mile, oni sa kojima obozavam da se druzim. On za (sa) kojim treperim. Sekira, kao i uvek "long time no see". Zvezde i zvezdice. Ada, Sava, Tramvaj, kod njega, Ana4Guns.

20.4.07

Preporuke

Ja ovo vise za sebe ali...

Obroci od voca, crna guarana, mlaki cajevi u velikim soljama - zeleni i/ili mesavine u domacoj radinosti, od predvece pa na dalje (do 1 posle ponoci najkasnije) viski i hladan (leden!) keglevich. Za grickanje u kolima ili prevozu ili ulici mini plazma. Kiselo mleko. Sladoled - neki novi ukusi. Jednostavna klopa i blag spricer u nekoj trash varijanti - radecki for example (2 turske + kokakola = 130CSD ili kako nam se vec sad zovu ovi domaci novci).

Zavrtite radio stanice. Prepustite drugima da pustaju muziku za vas. Ostavite da bude neocekivano - cak i ako muzicki izbor nije po ukusu - nikad se ne zna sta ce pustiti sledece. Nek ostane tako. Izadjite na mesto gde ste izlazili kada ste imali 20 godina (neko od njih sigurno jos uvek radi). Izadjite sa osobom koja vam se ne dopada. Ima razloga zasto se vi njoj dopadate.

Osmehujte se deci na ulici i razgovarajte sa njima. Pogledajte filmove koje ste vec odgledali ali ih niste skapirali. Prvo upitajte "kako ste?" pa onda trazite malboro i orbit. Kad smo vec kod toga, promenite cigare.

Svoju omiljenu potkosulju od ove zime ostavite pri ruci i nosite ovog leta kao omiljenu majicu. Razmisljajte gde biste najradije ovog leta na more. Posetite nekoliko sajtova, informisite se, pogledajte puno slika i sazivite se sa lokacijom. Iako mozda najverovatnije (ponovo) zavrsite u Bugarskoj.

Iskoristite predstojece vikende za izlete. Posetite predgradje svog grada, neke manje gradove u kojima niste nikad bili, zaseoke, banje. Idite na kampovanje.
Ako ste fensi - tim pre!

16.4.07

Jubilej(i)


Makinica i ja smo veceras dovozale do 30k km. Pozelela sam da sa svima podelim taj jubilejcic. Iako je sa mnom tek nesto vise od poslednjih 5k km radovala sam se ko da je nova godina.

Voznja je lek. Veceras mi je doza bila vise nego potrebna. Cim sam se dovukla sa posla snimila sam da ima jos 18km do 30k. Pokupila sam aparatic i zbrisala da prokrstarim gradom.

Da vidite samo ubedacenog kreleta za volanom, sa fotoaparatom u krilu, ready to shoot, voza gradom i izvodi foto session.

A onda dodjem da se pohvalim, krenem da pisem i vidim da je ovo moj STOTI post na blogu. E pa tim povodom ko je rad, a ujedno i redovan posetilac ovog bloga, nek se javi i ima picje od mene. Samo ne dajte mi da pijem posle treceg - sjebace me emocije ;).

A neko mora i da vozi...




28.2.07

diskretni blog

malko pratim statistike i vidim da neki ljudi dolaze uporno ocekujuci nove sadrzaje (valjda) pa precitavaju stare tekstove u nedostatku novog. super, sve cu da vas preslisam sta ste upamtili.

e pa dobrodosli na moj tihi blog (uz ritmove i melodije dirty dancing OST), prvi ili koji god put, svejedno, nikad nisam pozelela dobrodoslicu a hoce mi se. volim goste makar i na blogu . povod za danas nemam, temu jos manje. kucam, pa u sta se pretvori.

od nove godine dva meseca protutnjala. mislim sad zvuci kao da je to neki period koji je meni projurio (mislim na ono kad kazu da brzo prolazi vreme), ali nije. nova godina kao da je bila pre sedam, a blog kao da je nesto iz proslog zivota. uopste mi vreme ne prolazi brzo i to je kljucna stvar. interesantna. mislila sam da sto vise radim vreme brze leti. ispada totalno suprotno. da li je i kod vas tako?

sta ima od novih stvari (ovo se ja onako sama za sebe preslisavam cisto da mogu jednog dana da se presaberem posto se inace gubim sa dogadjajima - i da, znam da stalno potenciram pricu da mi je blog kao neki podsetnik blabla)? krecem od najvaznijeg - sebe :). malko sam se promenila, ali malko, rekla bih da sam (jos jedno) malko pametnija/iskusnija, ovih dana sklona flertu, promenljivih raspolozenja (izrazenije nego inace), bolesljiva, neodgovornija prema sebi :). imam nove poznanike/prijatelje. aleluja. ni malo ni mnogo. najupecatljiviji i najdrazi su mi milanche sa kojim sam mu otvorila blog (znam, pisem konfuzno) i nadam se da ce uskoro poceti i da skraba jer ima i ume (sta i kako) i drugarice M&M. ko bombonice, mada i nisu tako slatke, malko up&down devojcice. bas kao ja.

italijanski mi je konacno poceo. A2/1. sad sam vel'ka. jako sam se navukla na svoje casove italijanskog i svoje koleginice sa kursa. A1/2 sam isto odvalila na pismenom, sreca je sto je u februaru bilo malo mirnije na poslu, posto sam jesenas pocela da malko zaostajem, pa sam bila orna i skoncentrisana par nedelja pred test kad smo sve obnovili. doduse ostaje mi usmeni test u subotu pred komisijom i onda ce da mi zigosu jezicki pasos.

smeta li ikome sto ne koristim velika slova prilikom pisanja? preslo mi je u naviku jako.

e sad manje bitne stvari. overavala sam cruise par puta sa svojim novim drugaricama. dobrih koktela nikad dosta :). bilo je par dobrih vozikanja po gradu a i van istog (ns naravno).

pocela sam da ne radim subote, sto je raj subotom, a pakao nedeljom.

e ako ima neko semu za muziku za kola nek me privatise. stize prolece i vreme da se ljubav pocasti (ovakvim tempom trosenja para cu stici do italijanske ambasade najdalje - e jesam krele). uskoro pada sprejanje krila, pa onda polir pa ihaaa samo fali muziciranje. mislim da barem slusam kvalitetno kad se zaglavim preko 2h subotom do nbg i nazad.

jel voli neko uopste ove moje monologe?

e od sad cu da dodajem slicice uz postove.