1.4.09

A kako bi bilo

kada bih stvarno pisala dnevnik? Onako daily kao "danas sam ustala i onda..."

Kao i obicno posetila WC, stavila sociva i oprala zube. Naravno, pre toga je zvonio Mika al me nije probudio. Opet naravno. Cekala sam da "zasvira" pa da ustanem. Da navucem plisanu trenerku i odgegam se do kupatila. Posle ribanja zuba pokupim solju sa spremljenom kafom i odlazim u sobu da se obucem. Usput pogledam prognozu, bacim kap sminke, vezem kosu posto je sinoc nisam osusila posle kupanja pa je nemoguca za nositi. Krecem ka stanici, vidim oca u kolima, javljam mu se radi reda. I on meni radi reda kaze da ide u Filmski Grad pa ako mi nesto znaci... Zna da idem na Novi Beograd. To i kazem "idem na Novi Beograd, tamo radim", i tako mu kazem ono sto zna i sto znam da zna.

Cekam belu osamdesettrojku oko osam i dvadeset. Udjem sednem i gotovo. Trudim se da mi se svest iskljuci tih dvadesetak minuta. Setim se da izadjem na vreme i ponovo iskljucim mozak na putu do ofisa. Usput zove mamlaz da me zajebava telefonom, kao: "Znas javljam se na oglas, imam sobu viska bice slobodna za mesec dana a ti mozes sa mnom da delis sobu do tada, mislim ako ti ne smeta muski cimer. Nadam se da si opustena, znas, mislim ono ides u kupatilo opusteno i u gacicama, ne stidis se. Mislim ja imam svoj stan i novac, ja ne trazim cimera zbog toga nego eto kao, radi druzenja. Dogovoricemo se za placanje" "Da batice, slusaj, ja sam lezbaca, radim kao vatrogasac, jel ti to smeta? I treniram sumo rvanje, cisto da znas. Ajde oladi, zdravo." "Pusi kurac." "Pa tebi da ima sta da se popusi ne bismo mi sad ni razgovarali."

Jesus. OK, blize sam ofisu sto znaci blize i kafi. "Cao kolega", "dobro jutro!", spremacica je tu, znaci i cista solja. Zvoni fon, broj fiksni, van Beograda. "Dobro jutro" "I vama dobro jutro" "Ovde Rade" "Dobro Rade" "Nasao sam Vas broj u sanducetu" cutim "Ne znam o cemu se radi, mozda ovi frigo uredjaji (valjda misli na klime) nasao sam taj flajer i vas broj pride" "Rade nemam pojma o cemu se radi i sta ce moj broj u bilo cijem sanducetu" "A pa dobro onda, dovidjenja" "Dovidjenja" Posao. Narednih x sati (danas je taj broj bio jednocifren). Osim sto je nekoliko puta nestajalo neta ostalo je bilo uobicajeno. Klikni, resi, probaj, otvori, zatvori, odgovori, uradi mi ovo, pogledaj ono, ceka te ovaj od juce a ovaj od pre dva dana. Nesto pre sest, aj cao. Dan je. Drugi put ove godine izlazim sa posla po danu. Aleluja.

Cujem komsinica uzela kera, naravno da je zlatni retriver. Ajd da vidim i to ludo stene mozda se malo i zabavim. Stene ko stene, slatko, blentavo i mekano ko plis. Ipak mi ne prija drustvo pa ostajem poprilicno kratko i odlazim kuci na rucak. Tanjir, red belog, red karfiola, red tikvica, salatica. Pola limenke piva. Taman.

Povlacim se u svoje odaje. Zove Andrijana, red pitanja, red odgovora. Htedoh je i sama nazvati pre dan dva ali nisam joj imala sta reci sem da sam depresivna bilo bi "Cao drugarice, kako si? Da evo i ja sam dobro, malo sam bolesna, imam neku bolest, depresiju. Pa da, leci se pa se cujemo kad ozdravim. Mozda je virusno" umesto toga prokomentarisem da sam bas htela pre neki dan da joj pisem SMS al eto. Ostavila za drugi dan. I ne moze da se vidimo ovaj vikend ali sledeci da. Sprema ispit, i muz joj je dosao. Ne, ne zna koliko ce ostati tu i kad se vraca, ne zna ni on.

Pustam film, The Air I Breathe, htela sam nesto da napisem o filmu ali dok sam pisala o sebi zaboravila sam sta sam htela da napisem. O filmu. Pogledajte, ne traje dugo. Cak je i interesantan. Ono kao, povezane sudbine, tragedije i zivoti raznih ljudi. Zivoti, spasavanje i gubljenje istih. Taman za posle posla.

Upravo pustila Grace is Gone. Neke scene sa pocetka mi se dopadaju. Ako sada prestanem da pisem i nastavim da gledam videcu i ostatak.

2 komentara:

hipomiki said...

Jes gledala Corpse bride. Mene dosadan film ali nije mi jasno ko ima onoliko strpljenja da se aka sa plastelinom

Unknown said...

Pa dobro, nije lako prezentovati svoj depresivni dan na način da ne smoriš čitaoca istim, već naprotiv-da se i on nasmije malo Radetu :))